Rusija i SAD najavljuju zajedničke podatkovne centre na nuklearnu energiju
Nakon dogovora o ruskom dizelskom gorivu, Moskva i Washington pripremaju tehnološke projekte koji bi mogli promijeniti energetsku kartu Europe i Hrvatske.

U petak, 16. listopada 2026., posebni izaslanik ruskog predsjednika Vladimira Putina za ulaganja, Kiril Dmitrijev, objavio je da Rusija i Sjedinjene Američke Države uskoro namjeravaju pokrenuti nove zajedničke inicijative. Među njima su projekti podatkovnih centara koji bi se mogli napajati električnom energijom iz ruskih nuklearnih elektrana.
Dizelski sporazum kao uvertira
Najava dolazi nakon što su američki predsjednik Donald Trump i ruski predsjednik Vladimir Putin dogovorili isporuke ruskog dizelskog goriva američkom i svjetskim tržištima. Taj je sporazum odmah izazvao oštre reakcije ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, europskih dužnosnika i dijela republikanaca u Sjedinjenim Američkim Državama.
Moskva je europske kritike ocijenila ciničnima, podsjećajući da Europa i dalje kupuje dio ruske nafte i ukapljenog prirodnog plina. Za Hrvatsku, koja je energetski ovisna o uvozu, svako pomicanje u globalnoj ponudi ruskog dizela može se odraziti na cijene goriva na domaćim crpkama, iako izravne potvrde za to još nema.
Podatkovni centri na rusku nuklearnu energiju
Dmitrijev je naveo da dvije zemlje razgovaraju o zajedničkim projektima podatkovnih centara, uključujući objekte koji bi se napajali električnom energijom proizvedenom u ruskim nuklearnim elektranama. To je prvi konkretan signal da bi se strateška suradnja Moskve i Washingtona mogla proširiti s energenata na digitalnu infrastrukturu.
Globalna utrka za podatkovnim centrima, potaknuta umjetnom inteligencijom, traži ogromne količine stabilne električne energije. Rusija, s velikim nuklearnim kapacitetima, u tom kontekstu nudi ono što mnoge zapadne ekonomije nemaju dovoljno: jeftinu i stalnu proizvodnju bez emisija ugljika.
Vremenski okvir prije završetka 'specijalne vojne operacije'
Prema Dmitrijevljevim riječima, zajednički projekti trebali bi biti pokrenuti prije okončanja onoga što Moskva naziva 'specijalnom vojnom operacijom' u Ukrajini. Takav je vremenski okvir politički osjetljiv jer sugerira da gospodarska suradnja teče usporedno s oružanim sukobom i zapadnim sankcijama.
Za Europsku uniju, a time i za Hrvatsku, to otvara pitanje dosljednosti sankcijske politike. Ako dvije najveće nuklearne sile razvijaju zajedničke energetske i tehnološke projekte, europski pritisak za izolaciju Rusije postaje teže održati.
Kritike iz Kijeva, Bruxellesa i Washingtona
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski oštro je reagirao na dogovor o dizelu, smatrajući ga izravnim potkopavanjem napora da se Rusija ekonomski prisili na prekid agresije. Europski dužnosnici upozoravaju da svaka kupnja ruskih energenata puni ratnu blagajnu Kremlja, dok pojedini republikanci u SAD-u traže od Trumpove administracije objašnjenje.
Ruski odgovor da je europska kritika cinična temelji se na činjenici da europske zemlje i dalje uvoze rusku naftu i ukapljeni prirodni plin. Hrvatska se u tom smislu nalazi u složenoj poziciji: s jedne strane podržava europske sankcije, a s druge je dio kontinenta koji još nije u potpunosti prekinuo energetske veze s Rusijom.
Što to znači za Hrvatsku?
U objavljenim informacijama nema izravnih hrvatskih aktera ni konkretnih ugovora. Ipak, tri su područja u kojima bi se posljedice mogle osjetiti: cijene goriva, energetska sigurnost i privlačenje tehnoloških ulaganja.
Ako ruski dizel po povoljnijim uvjetima uđe na svjetsko tržište, moguće je kratkoročno smanjenje cijena na Mediteranu. Dugoročno, hrvatska energetska politika, koja uključuje LNG terminal na Krku i planove za obnovljive izvore, morat će se prilagoditi novoj globalnoj energetskoj karti.
Otvorena pitanja
Hoće li zajednički podatkovni centri zaživjeti prije završetka sukoba u Ukrajini, ostaje neizvjesno. Jednako je neizvjesno kako će Europska komisija odgovoriti na moguće zaobilaženje sankcija kroz tehnološke projekte.
Za hrvatske građane i poduzetnike poruka je jasna: energetska i tehnološka geopolitika ulazi u novu fazu, a mali otvoreni gospodarski prostori morat će brže nego dosad birati između političkih načela i ekonomskih interesa.


