Podmorska tajna Istre: Znanstvenici vade kosti divova stare 130 milijuna godina
U uvali Kolone kod Bala međunarodni tim paleontologa prvi put u povijesti s morskog dna vadi kosti dinosaura, a nalazište bi moglo sakriti i cijele kosture.

Prvo podvodno nalazište na svijetu
Istra je dobila mjesto na svjetskoj paleontološkoj karti kakvo ne postoji nigdje drugdje. U uvali Kolone kod Bala, na morskome dnu, leže kosti dinosaura stare oko 130 milijuna godina. Riječ je o prvom podvodnom nalazištu kostiju dinosaura na svijetu, potvrđuju znanstvenici okupljeni na terenu.
Elitni tim stručnjaka sa svih kontinenata stigao je u Hrvatsku kako bi te kosti izvadio iz mora i trajno ih sačuvao. Njihov dolazak nije slučajan: takvo što dosad nije viđeno ni u jednom dijelu svijeta.
Što se krije u uvali Kolone
Paleontolog Matthew C. Lamanna ističe da je ovo jedino mjesto koje poznaje gdje su kosti dinosaura urezane u stijene na morskome dnu. Globalna važnost, kaže, iznimno je velika, dijelom zato što su kosti pod morem, a dijelom zbog geografskog položaja u doba dinosaura.
Fran Vidaković, paleontolog s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, opisuje nalazište kao mjesto s jako puno kostiju. Riječ je o dugovratom dinosauru čije su kosti razbacane po morskom dnu, ali ima dijelova gdje su kosti spojene i izgledaju vrlo dobro.
Ronilac i fotograf Branislav Danevski dodaje konkretne mjere: rebra su duga tri do četiri metra, a pronalaze se i manji ulomci od pet, šest ili deset centimetara. Takav raspon fragmenata sugerira da bi se u podmorju mogli skrivati znatno veći dijelovi kostura.
Znanstvenici sa svih kontinenata
Na terenu su paleontolozi i geolozi s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, ali i međunarodni stručnjaci. Aleksandar Mezga, paleontolog i geolog s PMF-a, kaže da su svi oduševljeni i da svi žele prisustvovati ovom istraživanju.
To oduševljenje nije samo znatiželja. Budući da je riječ o prvom takvom nalazištu pod morem, svaki korak postaje dio metodologije koja će se tek uhodati. Mezga vjeruje da bi tijekom preparacije blokova na svjetlo dana mogla izaći i lubanja dinosaura, a potencijalno i cijeli kosturi.
Nov metodološki pothvat
Tehnika vađenja kostiju s morskog dna potpuno je nova i nikada prije nije primjenjivana. Aleksandar Mezga objašnjava da će se, kad se metodologija konačno utvrdi, stvoriti jedinstveni postupak kojim će se učiti buduća pokoljenja ako se negdje drugdje pronađu kosti pod vodom.
Posebnost je i u mogućnosti slojevitog istraživanja. Andrea Deklić iz Javne ustanove Natura Histrica ističe da se takve lokacije najčešće nalaze u aktivnim kamenolomima, ali ovdje je situacija obrnuta: kosti su ispod mora, što znanstvenicima omogućuje da istražuju lokaciju sloj po sloj, onako kako su se slojevi taložili i fosilizirali.
Jedino nalazište kostiju u Hrvatskoj
Ovo je ujedno i jedino nalazište kostiju dinosaura u Hrvatskoj. Time Bale i uvala Kolone postaju središnja točka za domaću paleontologiju, ali i za međunarodnu znanost.
Dosad su u Hrvatskoj zabilježena brojna nalazišta otisaka stopa, ali kosti nikada nisu pronađene. Upravo zato ovaj projekt ima potencijal da promijeni razumijevanje o tome gdje su dinosauri živjeli i kako su se njihovi ostaci očuvali.
Tragovi dinosaura diljem Istre
Hrvatska ima i nevjerojatna 24 nalazišta s otiscima stopa dinosaura, a najviše ih je upravo u Istri. To ovaj poluotok čini jednim od najbogatijih područja za proučavanje mezozojske prošlosti na ovom dijelu Europe.
Kombinacija otisaka na kopnu i kostiju pod morem daje cjelovitiju sliku o životu dinosaura na ovom prostoru. Uvala Kolone tako postaje svojevrsni prozor u doba prije 130 milijuna godina, kada je Istra izgledala potpuno drukčije nego danas.
Zašto je to važno za Hrvatsku
Ovo otkriće nije samo znanstvena senzacija. Ono pokazuje vrijednost hrvatskog podmorja i prirodne baštine, a lokalnoj zajednici u Balama može donijeti novu vrstu prepoznatljivosti.
Ako se potvrde nagađanja o lubanji ili cijelim kosturima, Hrvatska bi mogla postati dom jednog od najvažnijih paleontoloških nalazišta u Europi. Znanstveni rad koji danas počinje u uvali Kolone mogao bi desetljećima oblikovati kako razumijemo dinosaure i njihov svijet.


