Priroda i životinje

Nepoznati div iz istarskog podmorja: Znanstvenici vade kosti stare 130 milijuna godina

Međunarodni tim predvođen Aleksandrom Mezgom spašava od erozije ostatke velikog biljojednog dinosaura kod Bala i vjeruje da se radi o dosad nepoznatoj vrsti sauropoda.

Nepoznati div iz istarskog podmorja: Znanstvenici vade kosti stare 130 milijuna godina
Priroda i životinje · Izvor: 24sata.hr

Kod mjesta Bale u Istri, na plitkom morskom dnu, leže kosti divova koji su planetom hodali prije otprilike 130 milijuna godina. Riječ je o ostacima velikih biljojednih dinosaura, sauropoda, koje je more polako nagrizalo desetljećima, a znanstvenici su tek ove godine započeli sustavno vađenje najugroženijih primjeraka. Međunarodni tim, predvođen hrvatskim geologom Aleksandrom Mezgom, vjeruje da bi se moglo raditi o dosad nepoznatoj vrsti.

Podmorsko nalazište bez presedana

Nalazište se prostire na dubinama od približno dva do sedam metara i nije koncentrirano na jednom mjestu, nego se kosti protežu kroz više slojeva podmorja. To otežava procjenu ukupnog broja ostataka i zahtijeva posebnu metodologiju rada pod morem. Prema riječima profesora Mezge, ovo je jedinstven nalaz jer kosti dinosaura dosad nisu zabilježene ispod morske površine.

Sauropodi: biljojedi golemih razmjera

Sauropodi su bili veliki četveronožni biljojedi s dugim vratom i repom, poznati po golemim tjelesnim dimenzijama koje su ih činile dominantnim biljojedima svojega vremena. Njihovi ostaci u Hrvatskoj nisu česti, a pronalazak ispod morske površine dodatno povećava znanstvenu vrijednost nalazišta. Preliminarne analize kostiju upućuju na mogućnost da se radi o vrsti koja dosad nije opisana nigdje u svijetu.

Geološki kontekst i starost od 130 milijuna godina

Starost kostiju procijenjena je na oko 130 milijuna godina, što svrstava nalaz među vrlo stare ostatke dinosaura u ovom dijelu Europe. U to su doba na području današnje Istre postojali uvjeti pogodni za život velikih biljojeda, a današnji podmorski položaj posljedica je dugotrajnih geoloških promjena. Upravo je morska voda sačuvala dio kostiju od brzog raspadanja, ali ih je istovremeno i ugrozila erozijom.

Od neslužbenih dojava do službenog otkrića

Službeno je nalazište objavljeno kao otkriće 1993. godine, no postoje i neslužbene dojave da su lokalni ljudi ostatke primjećivali još od 1970-ih. Prema tim dojavama, kosti su povremeno izbacivane na obalu, ali o tome nema sustavnih pisanih zapisa niti znanstvene dokumentacije. Ta duga povijest neformalnog znanja sada dobiva znanstvenu potvrdu i zaštitu, čime se zatvara jaz između lokalne predaje i službene paleontologije.

Erozija kao nevidljivi neprijatelj

Morska voda i valovi postupno su trošili izložene kosti, zbog čega je vađenje najugroženijih ostataka postalo hitno. Bez brze intervencije, dio jedinstvene građe mogao bi biti nepovratno izgubljen za znanost. Zato je ove godine, nakon preliminarnog istraživanja provedenog prošle godine, organizirana prva faza spašavanja uz dopuštenje Ministarstva zaštite okoliša.

Hrvatsko vodstvo i međunarodna suradnja

Na čelu istraživanja s hrvatske strane je Aleksandar Mezga, izvanredni profesor na Geološkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta. Oko njega se okupio međunarodni tim stručnjaka koji donosi komparativno iskustvo u radu s kostima dinosaura iz različitih dijelova svijeta. Zajednički rad odvija se uz dopuštenje Ministarstva zaštite okoliša, što jamči zakonit pristup i poštivanje standarda zaštite nalazišta.

Znanstvena vrijednost i otvorena pitanja

Istraživači smatraju da je dosad pronađen tek manji dio ostataka koji i dalje leže pod morem, pa će iduće sezone biti posvećene daljnjem istraživanju. Još se ne može sa sigurnošću odrediti o kojoj se točno vrsti radi, ali prvi nalazi ne odgovaraju nijednoj poznatoj sauropodnoj vrsti. Nastavak istraživanja i vađenja presudan je za opis eventualne nove vrste i za razumijevanje tadašnjeg okoliša.

Muzej, turizam i korist za lokalnu zajednicu

Profesor Mezga izrazio je nadu da će spašene kosti jednoga dana biti dostupne ne samo znanstvenicima nego i široj javnosti. U tom kontekstu spominje mogućnost otvaranja lokalnog prirodoslovnog muzeja koji bi čuvao nalaze i interpretirao davnu prošlost Bala. Takav bi projekt imao snažan potencijal za znanost, kulturu i turizam, a istovremeno bi vratio fokus na stvarnu vrijednost otkrića bez komercijalnog šuma.

Što slijedi i zašto je to bitno za Hrvatsku

Sljedeći koraci uključuju nastavak podmorskih istraživanja, detaljno dokumentiranje svih nalaza i laboratorijsku obradu izvađenih kostiju. Svaki novi ostatak može donijeti podatke o raznolikosti dinosaura na području današnje Istre i o geološkoj povijesti Jadrana. Za Hrvatsku ovo nije samo paleontološka vijest, nego prilika da se domaća znanost i lokalna zajednica povežu oko opipljivog nasljeđa međunarodne težine.

Pročitajte još