Hrvatska mora proizvoditi inovacije jer će europskog novca biti sve manje

U utorak, 2. listopada 2026., u emisiji N1 Studio uživo gostovala je profesorica Vedrana Pribičević sa Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta. Razgovor s voditeljicom Hanan Nanić dotaknuo se gorućih gospodarskih tema, a središnja poruka glasila je da Hrvatska mora početi proizvoditi inovacije jer će europskog novca biti sve manje. Objava je istoga dana dostupna i kao videozapis i kao pisani članak na portalu N1.

Tko je Vedrana Pribičević

Pribičević je profesorica na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta, ustanovi koja obrazuje buduće ekonomiste i menadžere. Njezino gostovanje u programu koji prati aktualna gospodarska kretanja daje stručnu težinu upozorenju o ovisnosti Hrvatske o vanjskom financiranju. Kada takav glas dođe iz akademske zajednice, a ne iz dnevnopolitičke borbe, poruka dobiva na vjerodostojnosti.

Upozorenje iz studija

Temeljna rečenica njezina nastupa može se podijeliti na dvije tvrdnje: Hrvatska mora početi proizvoditi inovacije, a europskog novca bit će sve manje. To nije apstraktna preporuka nego poziv na preispitivanje razvojnog modela koji se u velikoj mjeri oslanja na priljev sredstava iz Europske unije. Povezanost tih dviju tvrdnji nije slučajna jer smanjenje vanjskog financiranja prisiljava zemlju da stvori vlastiti motor rasta.

Zašto baš inovacije

Inovacije nisu ukras gospodarstva nego način na koji ono stvara novu vrijednost umjesto da živi od transfera. Kada zemlja proizvodi vlastita rješenja, proizvode i usluge, njezina otpornost na vanjske šokove raste, a javne financije postaju manje ovisne o tuđim odlukama. Inovacija pritom ne znači samo tehnološki proizvod; može biti i nova usluga, bolji proizvodni proces ili drugačiji način organizacije rada. Zemlje koje ne ulažu u inovacije često završe kao puke izvoznice sirovina ili jeftine radne snage, što dugoročno smanjuje pregovaračku moć na međunarodnom tržištu.

Europski novac kao štaka

Hrvatska je proteklih godina koristila europske fondove za infrastrukturu, poljoprivredu i javne projekte. Ako se taj priljev smanji, svaka odgođena reforma u smjeru stvaranja vlastitih inovacija postat će skuplja i bolnija za građane. Oslanjanje na tuđi novac stvara privid stabilnosti koji može prikriti strukturnu slabost domaćega gospodarstva. Fondovi Europske unije često financiraju projekte koji se ne bi ostvarili iz domaćih proračuna, pa njihovo smanjenje izravno pogađa javne investicije.

Inflacija i sidrene cijene

U opisu objave intervju je svrstan u teme inflacije i sidrenih cijena. To upućuje na to da je razgovor obuhvatio i pitanje stabilnosti cijena, što je izravno povezano s gospodarskom otpornošću na koju Pribičević upozorava. Kada cijene rastu brže od produktivnosti, pritisak na standard građana raste, a jedini trajni izlaz jest povećanje vrijednosti onoga što zemlja stvara.

Što bi promjena značila za građane

Ako Hrvatska zaista počne proizvoditi inovacije, korist ne bi smjela ostati samo u statistikama. Nova radna mjesta s višom dodanom vrijednošću, jači lokalni poduzetnički ekosustav i manja ovisnost o inozemnim donacijama mogli bi promijeniti svakodnevicu obitelji. Za starije generacije to znači sigurnije mirovine, a za mlade razlog da ostanu u zemlji i grade karijeru.

Od riječi do javne rasprave

Javni istup profesorice Pribičević prilika je da se o gospodarskoj budućnosti Hrvatske raspravlja argumentirano, a ne sloganima. Njezina poruka iz studija može poslužiti kao polazište za dublje analize o tome kako zemlju pripremiti za vrijeme kada će europski fondovi biti manje izdašni. Umjesto čekanja da Bruxelles objavi nove brojke, domaći ekonomski akteri mogli bi već sada raditi na jačanju inovacijskog kapaciteta.

Što slijedi

Pitanje inovacija neće nestati s dnevnog reda. Ako se upozorenje iz N1 studija pokaže točnim, Hrvatska će morati donijeti teške odluke o prioritetima javne potrošnje i obrazovanja. Građani, poduzetnici i lokalne zajednice imaju priliku tražiti konkretne planove umjesto općih obećanja.