Gospićki ekocid: 44 tisuće tona otpada, četiri faze sanacije i pitanje odgovornosti

Gospićki slučaj nezakonitog skladištenja otpada nije samo ekološka katastrofa. On je ogledalo sustava koji je godinama dopuštao da se tisuće tona otpada gomilaju bez valjanih dozvola, dok su nadležne institucije zakazivale. Ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije Marija Vučković u podcastu „Poslovni svijet s Ilijom Jandrićem“ otkrila je detalje plana sanacije, porijeklo otpada i vlastitu definiciju uspjeha.

Tihi ekocid ispod krša

U Gospiću je, prema procjenama, uskladišteno 44.000 tona otpada. Od toga je 4.500 tona opasni otpad, a gotovo 33.000 tona je zakopano u tlo. Ministrica Vučković ističe da se radi o krškom području, što povećava oprez zbog mogućeg prodora onečišćenja u podzemne vode. Iako su izvješća nadzornih tijela procijenila rizik za izvorišta pitke vode kao nizak do zanemariv, nitko ne može tvrditi da opasnosti nema.

Građani Gospića su tražili uklanjanje otpada u roku od tri mjeseca, ali službeni plan sanacije predviđa 13 mjeseci od potpisivanja ugovora. Ministrica objašnjava da brže nije moguće zbog propisa i postupaka javne nabave. „Ne događa se to brže nigdje ni po svijetu“, poručuje.

Tko je odgovoran?

Ministrica kaže da istraga upućuje na varaždinskog operatera, tvrtke za koje je odgovorna osoba bio Josip Šincek. Prema njezinim riječima, otpad je u Gospić stizao iz Italije, Slovenije i Hrvatske. Naglašava da je pregledala sve dnevnike, registre i očevidnike od 2014. godine, kada je promet tog operatera počeo.

Dodaje da do 2022. godine u Gospiću nije postojala nijedna dozvola za skladištenje otpada, a otpad je već postojao prema priopćenjima Uskoka. Čak i prva izdana dozvola nije trebala biti izdana, tvrdi ministrica. Nakon poništavanja dozvole, ona je ubrzo ponovno izdana, što otvara pitanje učinkovitosti decentralizacije.

Dozvole koje su se poništavale i ponovno izdavale

Ministrica otvoreno govori o sistemskim propustima. „Ova vrsta decentralizacije očito nije bila učinkovita“, rekla je. Višekratno ponavljanje dozvola događalo se i na drugim lokacijama, čije se posljedice sada saniraju. To ukazuje na dublji problem u nadzoru gospodarenja otpadom.

Inspekcija je postupala nakon prvih upozorenja, ali je dozvola unatoč tome vraćena. Ministrica poziva na strpljenje dok istraga, koju su pokrenula hrvatska tijela, a uključila su se i međunarodna, ne završi. Optužnica će, kaže, dati odgovore.

Četiri faze sanacije

Plan sanacije podijeljen je u četiri faze. Prva faza obuhvaća 650 tona neopasnog otpada, druga 4.500 tona opasnog otpada. Procjenjuje se da u skladištu ima još oko 6.000 tona, od čega 1.500 tona opasnog otpada. Preostalih gotovo 33.000 tona odnosi se na zakopani otpad.

Ministrica napominje da se u javnosti nedovoljno govori o udjelu kamenja i zemlje u tom otpadu. Njihov plan sanacije oprezno procjenjuje udio zemlje na 40 posto, dok neobvezujuće informacije s tržišta govore o većem postotku. To znači da stvarna količina opasnog otpada može biti manja od percipirane.

Cijena opasnog otpada

Za oporabu 4.500 tona opasnog otpada predviđeno je spaljivanje u energanama u inozemstvu. U postupku nabave planirano je 4,7 milijuna eura bez PDV-a, ali je odluka donesena na 8,8 milijuna eura. Ministrica smatra da su javne poruke o nužnoj cijeni od najmanje osam milijuna eura mogle utjecati na tržište.

Za neopasni otpad procjenjuje se trošak od oko 6 milijuna eura. Ukupni troškovi sanacije mjerit će se u desecima milijuna eura, a svaka faza zahtijeva poštivanje propisa o javnoj nabavi i zaštiti okoliša.

Voda i krš

Iako su građani zabrinuti za pitku vodu, službene procjene kažu da izvorišta nisu ugrožena. Rizik se procjenjuje kao zanemariv do nizak, ovisno o položaju izvorišta. No, krško područje zahtijeva poseban oprez jer onečišćenje može brzo prodrijeti u podzemne tokove.

Ministrica naglašava da nitko ne može apsolutno isključiti rizik, ali da je prioritet što brža sanacija uz poštivanje propisa. „Nitko ne može potrošiti desetke milijuna eura, a da ne provodi postupke po propisima“, rekla je.

Rokovi i politički imperativ

Prve dvije faze sanacije već su započete, a postupak nabave bit će obznanjen oko 10. listopada. Ako ne bude žalbi, sanacija bi mogla započeti za dva do tri mjeseca. Ministrica se nada početku prije Nove godine.

Na pitanje o uspjehu do kraja mandata, koji istječe za otprilike godinu i pol, Vučković kaže da bi uspjeh bio završena treća faza sanacije. To je realan, ali ambiciozan cilj s obzirom na složenost postupaka.

Širi kontekst i druge kritične točke

Gospić nije jedino mjesto s problemom otpada. Ministrica je u podcastu govorila i o prosvjedima u Našicama i Komoračnom, spaljivanju neopasnog otpada u cementarama te problemu skladištenja radioaktivnog otpada na Petrovoj Gori. Najavila je i izmjene Zakona o gospodarenju otpadom.

Zelena tranzicija ima svoju cijenu, a građani i gospodarstvo osjetit će je kroz prilagodbu klimatskim promjenama i dekarbonizaciju. Ministrica poziva na strpljenje i transparentnost, obećavajući da će tijela kaznenog progona utvrditi sve činjenice.

Što slijedi?

Javnost s pravom postavlja pitanja o odgovornosti. Odgovore će dati istraga i eventualna optužnica. Do tada, fokus je na sanaciji i sprječavanju sličnih slučajeva. Gospićki ekocid postao je simbol borbe za čist okoliš i odgovorno upravljanje otpadom u Hrvatskoj.

Ministrica Vučković poručuje da treba još malo strpljenja. Hoće li tri faze sanacije biti dovršene do kraja mandata, pokazat će vrijeme. Jedno je sigurno: bez sistemskih promjena, ovakvi ekocidi mogli bi se ponoviti.