Zdenko Franjić: Kralj undergrounda koji je objavio tisuću izdanja, a danas živi od 150 eura mirovine
Osnivač izdavačke kuće Slušaj najglasnije! i čovjek koji je prvi objavio Majke danas živi u Voloderu, kaže da mu ne treba puno, ali i dalje objavljuje glazbu i nastupa kao Lutajući DJ Zdena.
Bankarski šalter zamijenio je magnetofonom
Zdenko Franjić nije u glazbu ušao s pozornice, nego iz uredskih registratora. Prije gotovo četrdeset godina u Zagrebu je osnovao Slušaj najglasnije!, jednu od prvih nezavisnih izdavačkih kuća u tadašnjoj Jugoslaviji. Bio je to čin prkosa u vremenu kad se glazbena industrija oslanjala na velike, državne ili poludržavne sustave.
Njegov put iz bankarske arhive u underground nije bio samo promjena posla; bio je to odlazak u prostor gdje nitko nije jamčio ni plaću ni opstanak. Upravo ta nesigurnost oblikovala je etiku izdavaštva koje se danas prepoznaje kao autorski otisak jednog doba.
Prvi je objavio Majke i promijenio hrvatsku scenu
Franjićev sluh za autentičan zvuk doveo ga je do benda koji će postati sinonim za hrvatsku rock-scenu. On je prvi objavio Majke, a ta je odluka imala dalekosežne posljedice. Nije bilo riječ samo o ploči; bila je to potvrda da izvan glavnih tokova postoji energija vrijedna pažnje.
U razgovoru za Večernji list objavljenom 18. listopada 2026. Franjić se prisjeća suradnje s Goranom Bareom s neskrivenim poštovanjem. Ne dvoji o tome da su Bare i njegov bend ostavili najdublji trag na sceni, a ta ocjena dolazi od čovjeka koji je iz prve ruke pratio stotine izdanja.
"Bombardiranje New Yorka" kao kulturni potres
Kompilacija Bombardiranje New Yorka zauzima posebno mjesto u povijesti hrvatske rock-glazbe. Ocijenjena je jednim od najvažnijih događaja, što nije pretjerivanje ako se uzme u obzir njezin utjecaj na generacije slušatelja i glazbenika. Ona je istodobno arhiv, manifest i svjedočanstvo o vremenu kada je underground bio jedini prostor slobode.
Franjićeva uloga u tom projektu nije bila samo nakladnička. On je djelovao kao sakupljač i urednik koji je prepoznao vrijednost snimki koje su drugi zanemarivali, čime je hrvatskoj kulturi sačuvao dio njezina identiteta.
Život u Voloderu i mirovina od 150 eura
Danas Zdenko Franjić živi u Voloderu, malom mjestu daleko od zagrebačke vreve, i kaže da živi od 150 eura mirovine. Ne treba mu puno, poručuje u razgovoru, a ta rečenica otkriva više od bilo kakve statistike. Ona pokazuje raskorak između kulturnog doprinosa i materijalne sigurnosti onih koji su taj doprinos stvarali.
Njegova priča nije izolirana. Mnogi akteri nezavisne kulturne scene iz devedesetih danas se suočavaju s vrlo skromnim mirovinama, jer su godine stvaralaštva proveli izvan stabilnih institucija. To pitanje zaslužuje ozbiljnu javnu raspravu, a ne sažaljenje.
Lutajući DJ Zdena i dalje objavljuje glazbu
Unatoč skromnim prihodima, Franjić nije napustio ono što ga je obilježilo. I dalje objavljuje nova izdanja i nastupa kao Lutajući DJ Zdena, donoseći publici zvuk koji ne zastarijeva. Njegov rad nije nostalgično vraćanje u prošlost, nego kontinuirani doprinos živućoj sceni.
Ta upornost govori o naravi undergrounda: ne ovdje o slavi ni o novcu, nego o potrebi da glazba bude dostupna onima koji je istinski traže. Franjić je i danas aktivan sudionik, a ne samo svjedok povijesti.
Sjećanje na Gorana Barea i vinkovački oproštaj
Razgovor počinje prisjećanjem na Gorana Barea, koji je preminuo i pokopan je u rodnim Vinkovcima. Ta činjenica daje posebnu težinu Franjićevim riječima; on ne govori o apstraktnom glazbeniku, nego o čovjeku s kojim je dijelio studijski prostor i pozornicu.
Franjićeva ocjena Bareove važnosti nije puka kurtoazija. U njoj se ogleda bliskost dvojice ljudi koji su godinama gradili scenu mimo glavnih tokova, a upravo je ta vrsta odnosa nedostajala službenim kulturnim politikama.
Što nakon gotovo tisuću izdanja?
Iza Franjića je gotovo tisuću izdanja, brojka koja izaziva poštovanje, ali i pitanje o cijeni takva rada. On i dalje nalazi razloge za veselje u glazbi, i to veselje ne ovisi o nakladama ni o tržišnim ljestvicama. Ono proizlazi iz same mogućnosti da se čuje nečiji autentičan glas.
Njegov put od bankarske arhive do malih DJ setova poučan je svima koji vjeruju da kultura počinje i završava na velikim pozornicama. Zdenko Franjić pokazuje da se najvažnije stvari često događaju na marginama, gdje nitko ne očekuje profit, ali svi prepoznaju istinu.
