Više od 321 tisuće sati rada za opće dobro, no bez podatka o recidivizmu saborska rasprava ostaje nepotpuna
Probacijska služba objavila izvješće za 2025. godinu: uspješnost 88 posto, ali zastupnici upozoravaju na regionalne rupe i nedostatak podataka o povratu u kaznena djela.
U Hrvatskoj postoji javna služba čiji se rezultati mjere satima vraćenim zajednici, a ne brojem zatvorenih vrata. Probacijska služba u 2025. godini evidentirala je 321.133 sata rada za opće dobro, što je više od 321 tisuće sati čišćenja, održavanja, popravaka i drugih poslova koje su odradile osobe pod probacijskim nadzorom. No rasprava u Saboru pokazala je da izvješće o radu te službe ima jednu upadljivu prazninu: nigdje se ne navodi koliko tih osoba nakon odrađenog rada ponovno počini kazneno djelo.
Brojke koje stoje iza sustava
Državna tajnica u Ministarstvu pravosuđa Vedrana Šimundža Nikolić saborskim je zastupnicima predstavila izvješće za 2025. godinu. Služba je radila na 6.630 predmeta, primila 3.098 novih predmeta i završila 2.976 predmeta. Od svih zaprimljenih predmeta, 34,8 posto odnosilo se na zahtjeve nadležnih tijela za izvješćem, 21,8 posto na izvršavanje rada za opće dobro, 18,5 posto na uvjetnu osudu sa zaštitnim nadzorom, posebnom obvezom ili sigurnosnom mjerom, a 9,2 posto na uvjetni otpust.
Stopa uspješnog završetka probacijskih mjera iznosi 88 posto. Ta brojka sama po sebi zvuči ohrabrujuće, ali bez podatka o recidivizmu ona ne govori koliko je osoba trajno promijenilo ponašanje.
Tisuću ugovora s pravnim osobama
Šimundža Nikolić navela je da Ministarstvo pravosuđa ima ugovore s više od tisuću pravnih osoba koje sudjeluju u provjeri izvršenja rada za opće dobro. Te se pravne osobe, prema njezinim riječima, odabiru vrlo pažljivo. To znači da se sati rada ne odrađuju bilo gdje, nego u ustanovama i organizacijama koje mogu jamčiti stvaran doprinos zajednici i nadzor nad izvršenjem.
Europsko priznanje za pristup promjeni
Sektor za probaciju prošle je godine dobio prestižnu europsku nagradu. Nagrađeni pristup temelji se na interaktivnom odnosu službenika i počinitelja, u kojem se traži iskren pristup i želja da osoba tijekom tretmana osvijesti da njezino ponašanje nije dobro i da ga treba mijenjati. To je pomak od pukog evidentiranja sati prema radu na unutarnjoj promjeni, no takav pristup zahtijeva stabilnu mrežu ureda i dovoljan broj stručnjaka.
Pritisak na zatvorski sustav
Zastupnica SDP-a Anita Curiš Krok upozorila je da se pravosuđe previše oslanja na istražni zatvor, u kojem se nalazi 41 posto svih zatvorenika. Predložila je da se umjesto toga više koriste alternativne sankcije poput elektroničkih narukvica. Njezina poruka ima uporište u brojkama: ako gotovo polovica zatvorske populacije čeka pravomoćnu presudu, rad za opće dobro i nadzor u zajednici mogu rasteretiti sustav i smanjiti troškove.
Rupe na karti Hrvatske
Curiš Krok upozorila je i na regionalnu nejednakost. U manjim sredinama nema probacijskih ureda, što otežava redoviti nadzor i stručni rad s osuđenicima na terenu. Zastupnica Rada Borić iz kluba Možemo dodala je da će probacijski ured u Šibeniku proraditi tek u proljeće sljedeće godine, a ostali uredi pokrivaju područje do tri županije. Zbog udaljenosti osobe teže dolaze na tretman, a probacijski radnici dodatno su opterećeni odlascima na udaljena područja.
Recidivizam: brojka koja nedostaje
Zastupnica Centra Marijana Puljak jasno je rekla da izvješću o radu probacijske službe nedostaju podaci o recidivizmu. Njezino upozorenje nije tehničke naravi. Bez stope povrata u kaznena djela ne znamo pomaže li sustav ljudima da se stvarno vrate u društvo ili samo odrađuju kaznu pa se vraćaju starim obrascima. Puljak je podsjetila da čovjek koji izađe iz zatvora izlazi bez stana, bez posla i s blokiranim računom. Ako probacija ne riješi ta egzistencijalna pitanja, njezin uspjeh ostaje krhak.
Tehnologija kao podrška stručnjacima
HDZ-ov zastupnik Dalibor Milan pohvalio je projekt primjene novih tehnologija, konkretno VR naočala, u radu s osuđenicima, za što je projekt dobio nagradu u okviru programa Erasmus plus. Milan je ipak naglasio da tehnologija sama po sebi nije rješenje, nego podrška stručnjacima. Treba unaprijediti vještine probacijskih radnika i pridonijeti kvalitetnijem radu s osobama pod nadzorom. To je realan stav: bez ljudi na terenu ni najskuplja oprema neće zamijeniti razgovor i nadzor.
Što bi trebalo promijeniti
Rasprava u Saboru otkriva tri stvari koje zaslužuju pozornost. Prvo, probacijska služba bilježi mjerljive rezultate, ali izostanak podataka o recidivizmu onemogućuje pravu ocjenu njezina učinka. Drugo, regionalna pokrivenost nije jednaka, pa osobe u manjim sredinama nemaju jednak pristup programu. Treće, oslanjanje na istražni zatvor i dalje je preveliko, a alternativne mjere poput elektroničkih narukvica nedovoljno iskorištene. Za zajednicu to znači da se svaki odrađeni sat rada vraća u obliku čišćih ulica, uređenijih javnih prostora i manje opterećenog proračuna, ali puni potencijal probacije ostat će neiskorišten dok se ne popune te praznine.
