Više od 120 učenika I. gimnazije Zagreb na biciklima: Štrajk ZET-a otkrio latentnu želju za čistim prijevozom

Neočekivani štrajk koji je promijenio rutinu

Zagrebački električni tramvaj, poznatiji kao ZET, već je desetljećima okosnica gradskog prijevoza. Štrajk njegovih djelatnika krajem rujna 2026. godine izazvao je kašnjenja, gužve i nervozu diljem grada. Dok su mnogi Zagrepčani tražili zamjenske autobuse ili taksije, jedna srednja škola pokazala je da alternativa postoji u vlastitom dvorištu.

I. gimnazija Zagreb objavila iznenađujući podatak

I. gimnazija Zagreb objavila je podatak da je više od 120 učenika tog dana došlo u školu biciklima. Prema objavi koju je prenio Index.hr, štrajk djelatnika ZET-a potaknuo je te učenike da izvade bicikl i njime dođu na nastavu. Brojka od preko stotinu srednjoškolaca na biciklima pred jednom zagrebačkom gimnazijom nije svakodnevni prizor i zaslužuje ozbiljnu analizu.

Zašto je brojka od 120 učenika važna

Taj broj nije tek simpatična crtica. On pokazuje da mladi ljudi, kada im se oduzme uobičajena opcija javnog prijevoza, brzo prepoznaju bicikl kao racionalan izbor. Nije riječ o organiziranoj kampanji ni školskom projektu, nego o spontanoj reakciji. Upravo spontanost daje podatku težinu jer otkriva stvarnu, a ne deklarativnu spremnost mladih na aktivno kretanje.

Bicikl kao krizni odgovor

Razlozi za prelazak na bicikl u trenucima štrajka potpuno su praktični. Bicikl ne stoji u prometnoj gužvi, ne ovisi o voznom redu i ne zahtijeva kartu. Za učenike koji žive na udaljenosti od nekoliko kilometara, vožnja od petnaest do dvadeset minuta često je brža od čekanja zamjenskog prijevoza. Ipak, taj izbor ima jasne granice: udaljenost, vremenske prilike i osobna sigurnost na prometnicama. Bez sigurnih staza mnogi roditelji neće dopustiti djeci da redovito koriste bicikl.

Infrastruktura koja ne prati potražnju

Zagreb već godinama gradi biciklističke staze, ali mreža ostaje isprekidana. Kritične su dionice oko škola, gdje se u jutarnjim satima sudaraju pješaci, automobili i mladi vozači bicikala. Podatak iz I. gimnazije Zagreb pokazuje da postoji znatna tiha potražnja za aktivnim dolaskom u školu, ali bez fizički odvojenih traka i sigurnih parkirališta ona će se i dalje pojavljivati samo u kriznim situacijama.

Šira slika za hrvatske gradove

Ako više od stotinu učenika samo jedne škole spontano sjedne na bicikl, to znači da i drugi gradovi mogu očekivati slične reakcije. Hrvatska još uvijek nema sustavan program sigurnih školskih ruta niti standardizirane podatke o tome kako učenici dolaze u školu. Mnogi ravnatelji ne znaju koliko njihovih učenika hoda ili vozi bicikl jer se te statistike jednostavno ne prikupljaju. Bez mjerenja nema ni ciljanih ulaganja.

Što bi trebalo uslijediti nakon štrajka

Nakon završetka štrajka lako je vratiti se na staro, ali grad i škole mogli bi iskoristiti ovaj trenutak. Konkretni koraci uključuju postavljanje dovoljnog broja sigurnih nosača za bicikle u školskim dvorištima, smirivanje prometa u okolnim ulicama te uvođenje edukacije o prometnim pravilima za srednjoškolce. Ne trebaju nam parole o zelenom gradu, nego asfalt, znakovi i održavanje.

Zaključna misao

Više od 120 učenika I. gimnazije Zagreb nije samo broj. To je dokaz da mladi ljudi prihvaćaju čišći i aktivniji način kretanja kada im se pruži prilika i kada ih okolnosti natjeraju. Hoće li grad tu priliku pretvoriti u trajno rješenje ili će podatak završiti kao još jedna zanimljivost, ovisit će o spremnosti na sustavno praćenje dolazaka učenika i ulaganje u sigurnu infrastrukturu. Potrebno je daljnje istraživanje kako bi se vidjelo koliko će bicikala ostati u dvorištima i nakon što se štrajk okonča.