Talijanski arhitekti predlažu Maksimir od 35.000 mjesta koji diše s parkom
Natječajni prijedlog ureda VG13 Architects spaja nogometni stadion, atletske staze, bazene i javne površine u jedinstvenu zelenu cjelinu istočnog Zagreba.
Zeleni okvir za istočni Zagreb
Arhitektonski ured VG13 Architects predstavio je natječajni prijedlog za novi stadion Maksimir i Sportsko-rekreacijski centar Svetice. Njihova ideja ne počinje od betona, nego od krajolika: šumski prostor parka Maksimir trebao bi se nastaviti prema jugu i postati primarna infrastruktura cijelog kompleksa.
U prijedlogu se nogometni stadion kapaciteta 35.000 gledatelja ne tretira kao izdvojeni objekt, već kao dio zelene cjeline s atletskim stazama, dvoranama, bazenima i prometnim čvorištem.
Autori žele sportski kompleks oblikovati kao šumski krajolik u kojem su zgrade, staze, trgovi i prometna rješenja sastavni dijelovi zelenog prostora. Krajolik se ne shvaća kao ukras koji okružuje zgrade, već kao primarna infrastruktura kroz koju je organiziran cijeli projekt.
Otvorena arena umjesto zatvorenog ovala
Umjesto uobičajenog zatvorenog ovala, projekt predviđa četiri zasebne tribine raspoređene oko terena. Između njih ostaju otvoreni kutovi koji omogućuju poglede na okolno drveće i bolju povezanost unutrašnjosti stadiona s prostorom izvan njega.
Iz parka bi se stadion doimao kao niz niskih, nagnutih krovnih ploha koje se uzdižu iznad krošnji, a ne kao jedinstvena zatvorena građevina.
Autori ne žele kopirati oblike izvornog Maksimira, nego reinterpretirati njegovu prostornu ideju otvorene arene u krajoliku. Taj potez nije estetski hir, već pokušaj da stadion ne postane mrtva građevina izvan dana utakmica.
Nasljeđe Vladimira Turine i konstrukcijska logika
Izvorni stadion Maksimir projektirao je arhitekt Vladimir Turina, a njegova otvorena struktura s razmacima između monumentalnih betonskih tribina prepoznatljiv je dio zagrebačke arhitekture. VG13 Architects tu ideju uvodi u suvremeni kontekst.
Stadion bi bio podijeljen na četiri neovisna krila, odvojena dilatacijskim spojevima. Takvo rješenje omogućilo bi zasebno prilagođavanje konstrukcije toplinskim promjenama, opterećenjima i fazama gradnje.
Donji dio činili bi montažni armiranobetonski stupovi i stepenaste tribine, dok bi lagane čelične rešetke nosile krov. Beton osigurava trajnost, a čelik velike raspone bez pretjerano masivne konstrukcije.
Unutrašnjost bi bila oblikovana prema potrebama nogometnih utakmica, sa strmim tribinama, zbijenim rasporedom sjedala i krovom koji bi pridonosio stvaranju intenzivne atmosfere. Vanjski dio uključivao bi natkrivene terase, stubišta, ulazne prostore i prijelaze prema zelenim površinama.
Materijali koji dišu s krajolikom
Arhitektonski izgled stadiona obilježavaju kose i preklopljene plohe koje istodobno oblikuju tribine, nadstrešnice, komunikacijske prostore i terase. Umjesto zasebne fasade postavljene na konstrukciju, vanjski izgled proizlazio bi iz same organizacije građevine.
Vanjski sloj činile bi površine od rastegnutog metala i metalne mreže, koje bi filtrirale sunčevu svjetlost i djelomično zaklanjale prostore za kretanje, ali bi istodobno zadržavale povezanost s okolnim krajolikom.
Slična paleta materijala, koja uključuje beton, pocinčani čelik i metalnu mrežu, primjenjivala bi se i na atletske i dvoranske objekte.
Voda, biljke i javni prostor
Prijedlog uključuje i način upravljanja oborinskim vodama: zemlja iskopana tijekom gradnje ne bi se odvozila, nego bi se koristila za oblikovanje blagih nasipa, kišnih vrtova i sezonskih vlažnih staništa. Propusne površine i korijenski sustavi trebali bi usporavati otjecanje vode i omogućiti njezino upijanje.
Od biljnih vrsta predviđeni su hrast i grab, karakteristični za šumska područja Maksimira. Izbor vegetacije prilagodio bi se lokalnim razlikama u vlažnosti tla i nadmorskoj visini.
Takav pristup povezuje javni prostor, upravljanje vodom i stvaranje novih staništa, uz smanjenje potrebe za odvozom iskopanog materijala.
Prometno čvorište Borongaj i 1500 bicikala
U prometnom smislu prednost bi imali javni prijevoz, pješačenje i biciklizam. Parkirališta i operativni promet bili bi smješteni uz rubove kompleksa i pod zemljom, a uz stadion je predviđena podzemna garaža s odvojenim pristupima za posjetitelje, službe i sudionike događanja.
Projekt uključuje približno 1500 natkrivenih mjesta za bicikle. Na južnom rubu kompleksa prometno čvorište Borongaj zamišljeno je kao poveznica javnog prijevoza i sportskog prostora, s autobusnim linijama, tramvajskim vezama i podzemnim parkiranjem povezanim s javnim trgom.
Takav bi prostor trebao funkcionirati i tijekom običnih radnih dana, a ne samo u vrijeme velikih utakmica i drugih sportskih događanja.
Što ostaje od bazena i dvorana
Postojeći bazenski kompleks ostao bi dio sportskog centra, a s novim objektima povezivale bi ga pješačke staze i javne površine. Projekt predviđa i objedinjavanje rukometne arene te dvorane za košarku i futsal u jednu građevinu, čime bi se smanjila ukupna zauzeta površina i omogućilo zajedničko korištenje tehničkih sustava.
Predprostori stadiona, natkriveni hodnici i trgovi mogli bi se koristiti za rekreaciju, sajmove i lokalna događanja, neovisno o nogometnim utakmicama.
Natječaj, a ne gotova građevina
Naručitelj projekta je Grad Zagreb, a natječaj je organiziralo Društvo arhitekata Zagreba (DAZ). Arhitektonski ured VG13 Architects osnovali su Tommaso Fantini i Alberto Rossi.
Treba reći da je riječ o natječajnom prijedlogu, a ne o potvrdi da će stadion biti izgrađen upravo u ovom obliku. Prijedlog donosi viziju budućeg Maksimira i sportskog kompleksa Svetice u kojoj bi novi stadion postao dio šireg javnog i zelenog prostora istočnog Zagreba.
