Svaka liječena osoba skriva dvije koje šute: stigma mentalnog zdravlja u Hrvatskoj
Dostupni podaci upozoravaju da na svaku osobu koja se liječi zbog mentalnog poremećaja dolaze dvije koje pomoć trebaju, ali je zbog stigme ne traže.

Javnozdravstveno upozorenje koje ne smije proći neopaženo
Dana 5. listopada 2026. godine, portali Index i N1 gotovo su istovremeno objavili upozorenje o stanju mentalnog zdravlja u Hrvatskoj. Poruka je jednostavna, ali teška: na svaku osobu koja se liječi zbog mentalnog poremećaja dolaze dvije osobe koje pomoć trebaju, ali je ne traže. Stigma je, prema objavljenim opisima, glavni razlog zbog kojeg ljudi ostaju bez podrške.
Što točno znamo iz dostupnih izvora
Index je članak naslovio "Na svaku osobu koja se liječi zbog mentalnog poremećaja dolaze dvije bez pomoći", uz opis koji dodatno pojašnjava omjer. N1 je istu vijest prenio s nadopunom u naslovu: "To nije znak slabosti". Oba medija ističu da se radi o upozorenju, ali ne navode izvor podatka ni metodologiju istraživanja. To otvara prostor za oprez, ali ne umanjuje težinu poruke.
Tišina koja postaje društveni teret
Kada dvije od tri osobe s potrebom za pomoći ne zatraže stručnu podršku, posljedice se ne zaustavljaju na pojedincu. Neizliječeni mentalni poremećaji utječu na obiteljske odnose, radnu sposobnost i svakodnevno funkcioniranje zajednice. Tišina tako postaje teret koji nose i oni koji nisu bolesni, ali žive s osobom koja se ne liječi.
Zašto stigma pobjeđuje
Strah od osude, gubitak posla ili etikete "slabića" često su jači od boli koju čovjek nosi. U naslovu N1 naglašeno je upravo to: traženje pomoći nije znak slabosti. Dok društvo to ne prihvati, omjer jedan prema dva ostat će blijeda statistika koja ne dira nikoga dovoljno snažno.
Sustav koji liječi posljedice umjesto uzroka
Objavljeni podatak postavlja pitanje kapaciteta hrvatskog zdravstvenog sustava. Ako samo trećina onih kojima je pomoć potrebna uopće dođe do liječnika, to znači da sustav radi s velikim zaostatkom. Preventivni programi i rano prepoznavanje mentalnih teškoća mogli bi smanjiti pritisak na bolnice i ambulante, ali o tome dostupni izvori ne govore izravno.
Medijska slika koja oblikuje percepciju
Mentalno zdravlje se u javnom prostoru često svodi na senzaciju. Kada se o poremećajima izvještava samo kroz incidente, javnost stječe iskrivljenu sliku. Ovakva upozorenja, poput onog Indexa i N1, imaju priliku promijeniti narativ. Informiranje bez dramatizacije prvi je korak prema normalizaciji traženja pomoći.
Glas zajednice kao prvi korak
Lokalne zajednice, škole i radna mjesta mogu stvoriti okruženje u kojem se o mentalnom zdravlju razgovara bez srama. Razgovor je najjeftiniji i najdostupniji oblik prevencije. On ne traži proračunska sredstva, nego promjenu stava. Svaka javna rasprava o ovoj temi smanjuje stigmu i povećava šansu da netko potraži pomoć prije nego što bude kasno.
Od pasivnog promatranja do aktivne podrške
Društvena promjena ne dolazi odozgo. Svaki pojedinac može biti dio rješenja. Dovoljno je slušati bez osuđivanja, pokazati interes i uputiti bližnjega stručnoj osobi. Podrška nije stručna intervencija, nego ljudska prisutnost. U svijetu koji se ubrzava, ta prisutnost postaje rijetka i vrijedna.
Što možemo naučiti iz ove vijesti
Ova vijest nije poziv na paniku, nego na trijezno sagledavanje stvarnosti. Brojka jedan prema dva nije apstraktna. Ona se odnosi na susjede, kolege, prijatelje. Ako mediji i stručnjaci nastave otvoreno govoriti o mentalnim poremećajima, moguće je da će sljedeće istraživanje pokazati drukčiji omjer. Do tada, odgovornost je na svima nama da ne okrećemo glavu.


