Šutnja obitelji i grob kojeg nema: kako je Martin Pollack otkrio sudbinu svoje tetke Paule Drolc

Tišina u obitelji

Austrijski povjesničar, novinar, slavist i prevoditelj s poljskog Martin Pollack desetljećima nakon rata pokušao je istražiti sudbinu svoje tetke. U vlastitoj obitelji nitko je se nije sjećao, a u obiteljskim dokumentima jedva da je postojao i najmanji trag o njoj. Fatalno prekasno, Pollack je krenuo u rekonstrukciju života žene koja je nestala iz kolektivnog pamćenja.

Tko je bila Paula Drolc

Njezino ime bilo je Paula Drolc, rođena Bast, a u Laškom, gradiću u Savinjskoj regiji u Sloveniji, zvali su je Pavla. Laško je nekad nosilo njemačko ime Tüffer. Paula je bila Njemica koja se kasno udala za Slovenca i cijeli život provela u višenacionalnoj sredini. Susjedi je pamte kao introvertiranu osobenjakinju, a svjedočanstva o njoj danas daju tek rijetki ljudi u dubokoj starosti.

Obitelj s granice imperija

Pollackova obiteljska pozadina otkriva kompaktnu manjinsku nacionalističku sredinu s ruba nekadašnjeg imperija. Bili su obilježeni antisemitizmom i prijezirom prema slovenskim susjedima, ali istodobno duboko ukorijenjeni u zavičaj. Držali su staru obiteljsku kuću i posjede, no nosili su i kompleks inferiornosti prema nacionalnom središtu. Nakon političkih promjena 1918. većina muškaraca preselila se u Austriju, dok je sestra ostala u rodnom domu.

Suživot i mržnja istovremeno

Najzanimljiviji dio knjige pokazuje kako su se u toj zajednici ispreplitali bliskost i mržnja. Uvjereni antisemiti i nacionalisti sasvim su ugodno živjeli s rođakom polužidovskog podrijetla, voljeli ga i pazili, ali ih to nije spriječilo da mrze sve druge Židove. Svi su govorili slovenski, dobro poznavali susjede i održavali međuetničke odnose. Ta istrebljujuća mržnja nije proizlazila iz nepoznavanja, nego je bila dio samog suživota i, prema Pollackovu implicitnom zaključku, starija od Hitlera.

Rat i okupacija

Tijekom Drugoga svjetskog rata njemačka okupacija donijela je porobljavanje i protjerivanje slovenske većine. Paula se držala jednako kao i ranije, ostajući dobra sa svojim susjedima. No kada je 1945. nastupilo oslobođenje, njezina njemačka pripadnost postala je presudna. Kao i gotovo sve njemačke pogranične manjine u Europi, i ona je nestala u valu protjerivanja i stradanja.

Logor i nestanak

Prema dostupnim podacima, Paula Drolc umrla je u partizanskom deportacijskom logoru. Mjesto njezina groba do danas nije poznato. Braća su na njezinu sudbinu ostala ravnodušna. Nakon rata nastavili su živjeti u Austriji, nedirnuti procesom denacifikacije, i do kraja života ostali Hitlerovi adoranti. Pollack, međutim, ne koristi stradanje njemačke manjine kao moralni alibi i jasno kaže da je ono što su Nijemci prethodno radili Slovencima bilo gore.

Pollackov istraživački put

Pollack je već autor dokumentarističkog remek-djela „Mrtvac u bunkeru” o vlastitom ocu ratnom zločincu. U „Izvještaju o mojoj teti” nastavlja istraživati mračne kutke vlastite obitelji. U Laškom ga primaju toplo i gostoljubivo, ali sjećanja mještana ograničena su poviješću mjesta i možda grižnjom savjesti zbog njezine smrti. Knjiga razotkriva ne samo osobnu tragediju nego i širu sliku višenacionalne zajednice koja je nestala.

Lekcija za današnju Hrvatsku

Priča Martina Pollacka nije samo povijesni dokument o Sloveniji. Ona pokazuje obrasce suživota i nesnošljivosti za koje smo pogrešno mislili da su ekskluzivno bosanski ili balkanski. Mržnja prema drugima često živi upravo ondje gdje ljudi najbolje poznaju jedni druge. Pollackova knjiga poziva na suočavanje s obiteljskim i kolektivnim šutnjama, jer tek kad progovorimo o nestalima, možemo razumjeti kako su zajednice doista funkcionirale.