Pet tisuća godina tišine: kod turske obale leži najstariji brodolom svijeta

Otkriće koje vraća pet tisuća godina unatrag

Na morskom dnu uz obalu Turske, blizu otoka Kekova u regiji Antalya, arheolozi su identificirali ono što drže najstarijim brodolomom na svijetu. Brod je potonuo u rano brončano doba, prije između 4400 i 4700 godina, u vrijeme kada je u Egiptu već stajala Velika piramida. Nalaz nije otkriće drvene konstrukcije, nego tereta i opreme koji su preživjeli tisućljeća na dubini od samo trideset metara.

Što je ležalo na podvodnoj padini

Ekspedicija Mediteranskoga arheološkog udruženja, koju je vodio profesor Hakan Öniz sa Sveučilišta Akdeniz, pronašla je tri velika kamena sidra i više od trideset keramičkih amfora. Artefakti su razasuti po padini, a sama drvena građa broda nije se očuvala. Upravo ta činjenica arheolozima je nametnula drukčiji pristup datiranju, jer radiokarbonska metoda zahtijeva organski materijal.

Keramika kao precizan vremenski biljeg

Budući da se stilovi keramičkih posuda mijenjaju kroz stoljeća, oblik amfora postao je kronometar. Kekovske amfore imaju dvije ručke, greben u sredini i ravno dno, a isti dizajn arheolozi su prethodno iskopali u Egiptu i na Bliskom istoku. Ti primjerci pouzdano se datiraju u razdoblje od prije 4400 do 4700 godina, što je profesora Öniza navelo na zaključak da olupina pripada ranom brončanom dobu i to, kako je rekao, sto posto sigurno.

Tragovi tereta koji su preživjeli tisućljeća

Arheologinja Karin Sowada sa Sveučilišta Macquarie u Australiji pregledala je podignute amfore i ostala zatečena količinom vidljivog ostatka unutar nekih posuda. Opisala je viskozan, sjajan materijal, a ne samo mrlje. Tim sada radi na identifikaciji: moguće je maslinovo ulje, vino ili smole drveća. Sowada upozorava i na mogućnost da su divovske amfore bile višekratno korištene, pa ostatak može potjecati iz nekoliko punjenja.

Plovidba prema Troji ili minojskoj Kreti

Arheolozi pretpostavljaju da je brod započeo putovanje negdje uz istočnu obalu Sredozemnog mora. Teret je, prema njihovim interpretacijama, mogao biti namijenjen drevnom gradu Troji u današnjoj sjeverozapadnoj Turskoj ili minojskoj civilizaciji na Kreti. Ova dvojba otvara pitanje koliko su rano brončano doba trgovačke mreže bile povezane na velikim udaljenostima.

Opasne vode otoka Kekova

Područje oko Kekove poznato je po jakim strujama i vjetrovima koji su kroz povijest odnijeli mnoge brodove. Stotine olupina leže u tom akvatoriju, a upravo se Mediteransko arheološko udruženje specijaliziralo za njihovo sustavno pretraživanje. Öniz priznaje da su mu prve misli pri ronjenju posvećene ljudima povezanima s brodom. "Mi smo prvi nakon 5000 godina koji smo dodirnuli ove predmete", rekao je, dodajući da misli na mornare, proizvođače amfora, nosače i žene koje su čekale muževe koji se nisu vratili.

Državna briga i novi muzej

Olupina je u vlasništvu turskog Ministarstva kulture, a ministar Mehmet Nuri Ersoy najavio je da će pronađeni artefakti biti izloženi u novom Muzeju podvodne arheologije Mediterana u Antalyji, čije se otvaranje uskoro očekuje. Time nalaz dobiva trajnu javnu funkciju, a mjerljivost starosti dodatno se uspoređuje s dosadašnjim rekorderom, olupinom kod Dokosa u južnoj Grčkoj starom oko 4200 godina. Za usporedbu, najstarije poznato mjesto brodoloma s očuvanom drvenom građom potječe iz Crnog mora uz Bugarsku i staro je oko 2400 godina.

Materijalni dokaz povezanog Sredozemlja

Pronalazak nije samo kuriozitet na listi najstarijih olupina, nego materijalni dokaz o intenzitetu pomorske trgovine u brončanom dobu. Činjenica da keramika s turske obale dijeli oblik s egipatskim i bliskoistočnim primjercima pokazuje da je Sredozemlje već tada funkcioniralo kao povezan trgovački prostor, a ne niz izoliranih lučica. U hrvatskom kontekstu takva otkrića podsjećaju na važnost podmorskih arheoloških istraživanja i brige o kulturnoj baštini koja leži ispod površine.