Otkucaji srca kao mjerilo užasa: Što doista otkriva sedmogodišnje istraživanje horora

Sedam godina mjerenja reakcija publike

Projekt Science of Scare već sedmu godinu zaredom pokušava odgovoriti na pitanje koji horor film najviše plaši gledatelje. Umjesto dojmova i kritika, istraživači se oslanjaju na fiziološke podatke: stotine dobrovoljaca tijekom gledanja nose uređaje za praćenje otkucaja srca. Pritom se ne bilježi samo puls, nego i varijabilnost srčanog ritma, odnosno promjene u vremenskim razmacima između pojedinih otkucaja. Na temelju tih podataka izračunava se Scare Score, ocjena koja rangira filmove prema intenzitetu reakcije publike.

Sinister zadržava naslov najstrašnijeg

Četvrtu godinu zaredom prvo mjesto drži nadnaravni horor Sinister iz 2012. godine, redatelja Scotta Derricksona. Tijekom gledanja tog filma prosječni puls gledatelja porastao je za 34 posto, sa 64 na 86 otkucaja u minuti. U najnapetijem trenutku dosegnuo je 131 otkucaj u minuti, a ukupna ocjena iznosi 96 od mogućih 100 bodova. Kombinacija iznenadnih zastrašujućih scena i nelagode koja se postupno pojačava očito djeluje na širok krug publike.

Novi rekord iznenadnog šoka

Ovogodišnje istraživanje donijelo je i novi rekord. Film Resident Evil iz 2026. godine, redatelja Zacha Creggera, zabilježio je najviši zabilježeni puls tijekom takozvanog iznenadnog šoka: čak 134 otkucaja u minuti. Time je nadmašio dosadašnji rekord za najizraženiju reakciju na scenu koja gledatelja preplaši naglim zvukom ili pojavom. Unatoč tome, taj pojedinačni vrhunac nije bio dovoljan da preuzme prvo mjesto na ukupnoj ljestvici najstrašnijih filmova.

Novi naslovi bez proboja u sam vrh

U ovogodišnje istraživanje ušlo je 15 novih kandidata, među kojima su se istaknuli filmovi Obsession i Backrooms. Ipak, nijedan od njih nije se uspio probiti među 20 najbolje plasiranih. Najstrašnijim novim filmom iz 2026. proglašen je Undertone, horor s paranormalnom tematikom koji se u ukupnom poretku smjestio na 33. mjesto. Taj podatak otkriva koliko je konkurencija jaka i koliko je teško ući u sam vrh ljestvice.

Ograničenja mjerenja pulsa

Rezultati istraživanja uglavnom pogoduju modernim hororima koji se oslanjaju na nagle zvukove, iznenadne pojave i druge trikove kojima se publiku nastoji preplašiti. Takav pristup ima smisla s obzirom na to da se istraživanje temelji na mjerenju srčanog ritma. No ljubitelji horora upozoravaju da iznenadni šokovi nisu nužno isto što i istinski zastrašujuća atmosfera. Film može izazvati kratkotrajan nalet adrenalina, a da pritom ne ostavi dugotrajan osjećaj nelagode.

Dva lica straha: adrenalin i atmosfera

Neki gledatelji više cijene horore koji strah grade postupno, stvaraju napetost i ostaju u mislima dugo nakon završetka filma. Ubrzan puls tako može biti koristan pokazatelj intenziteta reakcije publike, ali ne mora nužno značiti da je neki film subjektivno najstrašniji. Upravo taj jaz između fiziološke reakcije i subjektivnog doživljaja čini istraživanje zanimljivim, ali i ograničenim.

Što publika može dobiti iz ovih podataka

Istraživanje bi moglo potaknuti gledatelje da otkriju i neke manje razvikane naslove, poput filma The Autopsy of Jane Doe, koji se našao među 20 najbolje plasiranih. S obzirom na to da se bliži Noć vještica, popisi najstrašnijih filmova često služe kao vodič za odabir večernje projekcije. No tko traži dublji užas, a ne samo trenutni trzaj, trebao bi uzeti u obzir i način na koji film gradi napetost, a ne samo broj otkucaja srca.

Metodologija kao poziv na oprez

Projekt Science of Scare vrijedan je jer uvodi mjerljive podatke u raspravu o hororu, no rezultate valja čitati s oprezom. Mjerenje pulsa i varijabilnosti srčanog ritma otkriva kako tijelo reagira, ali ne i kako se gledatelj osjeća nakon odjavne špice. U konačnici, najstrašniji film ostaje onaj koji pojedinca najviše uznemiri, a to se ne može uvijek svesti na brojku.