Odgojiteljica s Oskarom zvanja: 'U vrtić se dolazi u staroj odjeći'

Rijetko priznanje za iznimnu predanost

Evgenija Matović odgojila je generacije djece u dva dubrovačka vrtića, Izviđač i Pile. Prema pisanju Slobodne Dalmacije koje prenosi Jutarnji list, ona je jedina odgojiteljica na potezu od Dubrovnika do Opatije s najvišim stupnjem položajnog zvanja za odgojno-obrazovne radnike, izvrstan savjetnik.

Prošlog tjedna u Zagrebu primila je priznanje „Oskar zvanja“, strukovno priznanje koje se ne dodjeljuje lako. Ono potvrđuje ne samo formalno napredovanje, nego i svakodnevnu posvećenost poslu koji se rijetko vidi izvan zidova vrtića.

Trideset godina u istim vrtićima

Od pripravništva 1994. godine do danas Matović radi u vrtićima Izviđač i Pile, neposredno uz dubrovačke zidine u kojima živi. Osim kraćih zamjena i ljetnog rada kada se odgojne skupine spajaju, nije mijenjala ni ustanovu ni grad.

Takva stabilnost nije slučajnost. U odgoju se povjerenje gradi godinama, a djeca trebaju odrasle koji ostaju. Matović je svojim primjerom pokazala da vrhunski stručni status ne zahtijeva bijeg u administraciju ili veće gradove, nego uporan ostanak ondje gdje je najpotrebnija.

Pitanje koje otvara dublji problem

U razgovoru o svakodnevici odgojiteljskog posla Matović je postavila pitanje koje se pamti: „U vrtić se dolazi u staroj odjeći. Znate što me neki roditelji pitaju?“

Dostupni izvaci ne otkrivaju točno koje pitanje roditelji postavljaju, ali sama rečenica dovoljno govori o raskoraku između stvarnih uvjeta rada i očekivanja koja društvo ima od odgojitelja. To pitanje poziva na ozbiljno promišljanje o statusu predškolskog odgoja u Hrvatskoj.

Rad u staroj odjeći i odnos prema djeci

Odgojiteljski posao nije uredski. Boja, pijesak, glina, voda i dječja znatiželja ostavljaju tragove na odjeći. Rečenica o staroj odjeći nije prigovor, nego realističan opis svakodnevice koja traži blizinu, spremnost na igru i potpuno sudjelovanje u dječjem svijetu.

Matović o djeci govori s nježnošću, a o svojoj obitelji s ljubavlju. Upravo ta ravnoteža između profesionalne distance i ljudske topline čini odgojiteljicu kojoj se vjeruje.

Kolegica Fani Kitin i ljudska podrška

U svojoj priči Matović posebno ističe kolegicu Fani Kitin. Kako kaže, bila joj je i ostala neizmjerna podrška.

U sustavu u kojem se često govori o nedostatku kadra, preopterećenosti i administrativnim zahtjevima, ovakvi međuljudski odnosi nisu sporedni. Oni su nosivi stup svakog vrtića, a često i razlog zašto netko ostaje u poslu desetljećima.

Što ovo znači za odgoj u Hrvatskoj

Priznanje „Oskar zvanja“ nije samo osobni uspjeh. Ono baca svjetlo na cijeli sustav predškolskog odgoja, u kojem se vrhunska stručnost i predanost često ne vide izvan roditeljskih krugova.

Kad odgojiteljica iz Dubrovnika dobije najviše strukovno zvanje, to je signal mladima da se i u tom pozivu može graditi ozbiljna karijera. Ne kroz medijsku slavu ili visoke plaće, nego kroz znanje, iskustvo i odnos prema djeci.

Odgojiteljica iz susjedstva

Evgenija Matović živi blizu zidina, u gradu u kojem radi. Njezina prisutnost u vrtićima Izviđač i Pile nije samo radno mjesto, nego i dio lokalne zajednice.

Generacije djece koje je odgojila danas su odrasli ljudi, roditelji, možda i bake i djedovi. Ta vertikala povjerenja nema cijenu i ne mjeri se statistikom, ali se osjeti u svakodnevnom životu grada.

Pogled prema budućnosti

Dok se u javnosti često raspravlja o reformama obrazovanja, priča Evgenije Matović pokazuje da se promjene događaju i odozdo, u jednoj sobi, s jednom skupinom djece i jednom odgojiteljicom koja ne odustaje.

Pitanje o staroj odjeći i roditeljskim pitanjima ostaje otvoreno. No jedno je sigurno: dok god postoje odgojiteljice poput nje, vrtići nisu samo čuvaonica, nego mjesta rasta, igre i ljudske topline.