Nobel za pjesnikinju koja je slušala vjetar: Anne Carson i razigrani dijalog s antikom

Zvijezda iz šetnje

Kad je stalna tajnica Švedske akademije Ingrid Carlberg telefonski priopćila vijest o Nobelovoj nagradi, Anne Carson nije bila za radnim stolom niti na sveučilištu. Bila je u šetnji i, kako je Carlberg prenijela, „slušala vjetar“.

Sedamdesetšestogodišnja pjesnikinja, rođena u Torontu, vijest je dočekala na Islandu, gdje ima dom i državljanstvo od 2022. godine. Njezin prvi komentar za islandski javni servis RÚV bio je kratak i bez patetike: „Ludo je, mislim da su svi ludi.“

Obrazloženje bez floskula

Švedska akademija nagradila je Anne Carson „zbog njezinog smjelog i inventivnog rada koji je, u razigranom dijalogu s klasičnom tradicijom, stvorio nove oblike suvremene književnosti“.

Akademija ističe da se gotovo cijeli njezin opus temelji na susretu filologove zaokupljenosti riječima i pjesnikove želje za novim značenjem. Etimologiju je, prema obrazloženju, odredila kao polazište cjelokupnog rada, a njezini prijevodi s klasičnog grčkog jezika mogu se smatrati samostalnim književnim djelima.

Klasična tradicija u suvremenom ruhu

Među djelima koja Akademija navodi kao primjer njezina stvaralaštva je „Norma Jeane Baker of Troy“ iz 2019., izvedbeno djelo koje povezuje priču o Heleni Trojanskoj iz Euripidove „Helene“ s pričom o Marilyn Monroe.

Kao primjer istraživanja mogućnosti pisanja Akademija izdvaja i „Float“ iz 2016., djelo sastavljeno od 22 knjižice o različitim temama koje se mogu čitati proizvoljnim redoslijedom. Njezin roman u stihovima „Autobiografija crvenoga“, često najavljivan kao njezino najveće djelo, pokazuje sposobnost da aktualizira klasičnu književnu tradiciju.

Proust kao ovisnost

Carson je provela sedam godina čitajući Proustovo „U potrazi za izgubljenim vremenom“. Nakon završetka patila je, prema vlastitom priznanju iz intervjua za kanadski CBC Radio One 2016. godine, od apstinencijskih simptoma, što ju je navelo da napiše „The Albertine Workout“ kako bi produžila to iskustvo.

Na hrvatskom je to djelo objavljeno 2019. pod naslovom „Vježba zvana Albertina“ u prijevodu Miroslava Kirina, u izdanju Multimedijalnog instituta i Kulturtregera.

Islandski azil nakon sloma

Na Island je prvi put došla sa suprugom, umjetnikom Robertom Curriejem, nakon financijskog sloma 2008. godine. Ondje su postupno počeli provoditi sve više vremena, a Carson od 2022. ima islandsko državljanstvo.

Ta biografska činjenica nije usputna: nagrada dolazi pjesnikinji koja je svjesno izabrala život na rubu Europe, daleko od središta književne industrije, i koja je upravo ondje dočekala poziv iz Stockholma.

Poezija za ljude u žurbi

U razgovoru za RÚV Carson je govorila o odnosu poezije i suvremenog načina života. Ocijenila je da bi poezija danas mogla biti korisnija od proze jer je kraća i brža.

„Mislim da je vjerojatno korisnija od proze jer je sada brža i svi su u žurbi, pa je u osnovi dobra jer je kratka“, rekla je. To nije obrana elitne lirike, nego pragmatičan uvid u ritam svijeta koji ne čeka dugi roman.

Hrvatski trag

Hrvatska čitateljska javnost dosad je dobila dvije knjige Anne Carson: uz „Vježbu zvanu Albertina“ i „Razstvaranje“ (Decreation), također u prijevodu Miroslava Kirina, koje je 2023. objavila Naklada Ljevak.

Objava Nobelove nagrade gotovo sigurno otvara prostor za nova izdanja i ponovno čitanje postojećih prijevoda. Za domaće nakladnike to je prilika, ali i odgovornost da čitateljima ponude više od kratke vijesti o nagradi.

Novac, velikani i sljedeće poglavlje

Nobelova nagrada za književnost ove godine iznosi 12 milijuna švedskih kruna, odnosno oko 1,2 milijuna dolara. Carson se pridružila velikanima svjetske književnosti poput Aleksandra Solženjicina, Alice Munro i Ernesta Hemingwaya.

Prošlogodišnju nagradu osvojio je mađarski pisac László Krasznahorkai. Nakon što je jedna od najvećih živućih pjesnikinja dobila najprestižnije književno priznanje, ostaje pitanje hoće li se hrvatsko tržište odazvati dubljim izdavačkim zahvatom ili tek naljepnicom na naslovnici.