Nobel za književnost otišao u ruke pjesnikinje koja je antiku pretvorila u suvremeni izraz

Vrhunska nagrada za smjelost i invenciju

Iz Stockholma je u četvrtak stigla vijest da je Nobelova nagrada za književnost za 2026. godinu dodijeljena Anne Carson, kanadskoj pjesnikinji i esejistici. Švedska akademija prepoznala je njezin smjeli i inventivni rad koji, kako je istaknula stalna tajnica Ingrid Carlberg, u razigranom dijalogu s klasičnom tradicijom stvara nove oblike suvremene književnosti. Nagrada je vrijedna 12 milijuna švedskih kruna, odnosno približno 1,2 milijuna američkih dolara, a Carson ju je primila u 76. godini života; vijest ju je zatekla na Islandu.

Život posvećen klasičnoj filologiji

Anne Carson rođena je u Torontu 21. lipnja 1950. godine. Na Sveučilištu u Torontu diplomirala je 1974., a doktorirala 1981. godine klasičnu filologiju, nakon čega se usavršavala na Sveučilištu St. Andrews u Škotskoj. Radila je kao sveučilišna profesorica u SAD-u i Kanadi, a upravo je antička jezična i kulturna baština trajno obilježila njezin književni rad.

Od Sapfe do hibridnih književnih oblika

Njezin ulazak u književnost vezan je uz doktorsku radnju o grčkoj pjesnikinji Sapfi, čije je fragmente kasnije prevela na engleski u knjizi “If Not, Winter”. Taj rad poslužio je kao temelj za prvu autorsku knjigu “Eros the Bittersweet: an Essay” iz 1986. godine. Carson je dosad objavila više od dvadeset autorskih knjiga i prijevoda, među kojima se ističu “Autobiography of Red” iz 1998., “Nox”, “Antigonick” i “Red Doc”. Njezino djelo često kombinira stihove, prozu, dijalog i prijevod, stvarajući žanrovski hibridne tvorevine koje nadilaze granice poezije i proze, fikcije i esejizma.

Kada se Helena Trojanska sretne s Marilyn Monroe

Posebno mjesto u opusu zauzima kazališni komad “Norma Jeane Baker of Troy” iz 2019. godine, koji spaja priče o Heleni Trojanskoj iz Euripidove drame “Helena” i Marilyn Monroe. Taj spoj antičkog mita i pop-ikone sažima srž Carsonina postupka: ona klasične obrasce ne kopira, nego ih preoblikuje u sasvim suvremen izraz. Upravo takav pristup donio joj je brojna priznanja prije Nobela, među kojima su Guggenheimova i MacArthurova stipendija, dvije nagrade Griffin za poeziju, nagrada T. S. Eliot te Nagrada Princeze od Asturije.

Hrvatski čitatelji imaju dva prijevoda

Hrvatskoj publici Anne Carson predstavljena je dvama samostalnim knjižnim izdanjima, oba u prijevodu pjesnika i prevoditelja Miroslava Kirina. Prva je 2019. objavljena “Vježba zvana Albertina” (The Albertine Workout), kratko, duhovito i analitički precizno djelo u kojem autorica istražuje lik Albertine iz Proustova romana “U traganju za izgubljenim vremenom”; prema dostupnim izvorima, izdavači su bili Multimedijalni institut i Kulturtreger, odnosno Booksa i MaMa. Druga knjiga, “Razstvaranje” (Decreation: Poetry, Essays, Opera), objavljena je 2023. u Nakladi Ljevak. U njoj Carson povezuje pjesništvo, eseje i operni libreto, baveći se pitanjima identiteta, ljubavi i granica izražavanja.

Akademija pod povećalom kritike

Švedska akademija često je meta kritika zbog izbora laureata; prigovaralo joj se da je ignorirala Lava Tolstoja, Virginiju Woolf i Jorgea Luisa Borgesa, kao i da je zanemarivala američke pisce. S druge strane, branitelji Akademije podsjećaju na popularne odluke poput Gabriela Garcíje Márqueza 1982. i Doris Lessing 2007. godine te tvrde da je dio njezine zadaće istaknuti manje poznate književne tradicije i potaknuti čitatelje na širenje vidika.

Naslijeđe Alfreda Nobela i prošlogodišnji laureat

Nobelove nagrade utemeljene su oporukom švedskog izumitelja i poduzetnika Alfreda Nobela, a dodjeljuju se od 1901. godine za postignuća u književnosti, znanosti i miru. Prošlogodišnju nagradu dobio je mađarski pisac László Krasznahorkai, kojeg je američka kritičarka Susan Sontag nazvala “majstorom apokalipse”. Carson se time pridružila nizu laureata koji uključuje Aleksandra Solženjicina, Alice Munro i Ernesta Hemingwaya.

Zašto je ova nagrada važna za čitatelje

Nobelova nagrada Anne Carson nije samo priznanje jednoj autorici; ona je i poziv čitateljima da se okrenu književnosti koja ne pristaje na lake odgovore. Njezin rad, duboko ukorijenjen u antici, a istovremeno posve suvremen, pokazuje da velika književnost nastaje upravo tamo gdje se ruše granice žanra. Za hrvatske čitatelje, dva dostupna prijevoda prilika su da iz prve ruke upoznaju autoricu čije će ime od danas biti upisano u povijest svjetske književnosti.