Manuela je rodila tjedan dana prije 22. rođendana, a studij završila među najboljima: „Nisam ni svjesna koliko sam toga uspjela“

Priča 24-godišnje Manuele Antolković iz Zagreba počinje jednom željom izrečenom za Božić. Tada je, kao studentica druge godine Fitomedicine na Agronomskom fakultetu, poželjela postati majka. Želja se ostvarila, a život joj se u trenu okrenuo naglavačke.

Želja izrečena za Božić

Manuela Antolković sina Frana rodila je tjedan dana prije svojeg 22. rođendana. Danas njezin sin ima dvije godine, a ona ima 24. Trudnoća je stigla usred studija, točno na drugoj godini preddiplomskog programa Fitomedicine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu.

U Hrvatskoj žene prvo dijete najčešće rađaju u 30. ili 31. godini. Manuela je to desetljeće preskočila. Njezina reakcija nije bila panika, nego uvjerenje da će se stvari posložiti.

Studij koji nije čekao bolje dane

Njezin suprug Danijel Antolković svjedoči da odustajanje od fakulteta nije bila opcija. Dok je Manuela učila, ljuljala je kolica nogom, a svekrva Andrijana Antolković pamti prizore u kojima je mlada majka uz kolica čitala i pisala rukom.

Studij je završila u roku i to s priznanjem magna cum laude. Prosjek ocjena svrstao ju je među 10 posto najuspješnijih studenata. Ti rezultati nisu došli preko noći.

Učinkovitost iz nužde

Manuela je čitati naučila s četiri godine i knjige su je oduvijek privlačile. Tek nakon majčinstva postala je svjesna vlastite učinkovitosti. Nekada bi tri sata čitala jednu rečenicu, a sada istu zapamti u pet minuta jer nema vremena za gubljenje.

Ta promjena nije stvar talenta, nego nužde. Roditeljstvo joj je uzelo višak vremena, ali joj je dalo fokus. I sama priznaje kako prije nije bila svjesna koliko je vremena trošila na gluposti.

Danijelova noćna smjena i Manuelini dani

Danijel i Manuela zajedno su još od srednje škole. Posljednje dvije godine Danijel radi isključivo noćne smjene kako bi preuzeo brigu o Franu dok Manuela uči.

Nema uskakanja baka servisa. Umjesto toga, par je organizirao smjene tako da dijete uvijek ima roditelja uz sebe. To je tiha logistika koja omogućuje Manueli da bude studentica, radnica i majka.

Dva posla, jedan faks i jedan sin

Uz fakultet i obitelj, Manuela radi dva studentska posla. Sama priznaje da još uvijek nije osvijestila koliko je toga uspjela. Kad počne nova akademska godina, ritam će biti isti: predavanja, posao, učenje i Fran.

Njezina priča nije reklama za preopterećenost. Ona je pokazatelj što se događa kad se podrška i disciplina spoje s jasnim prioritetima.

Priča koja ne želi biti mjerilo

Izvještaj reporterke Maje Medaković u emisiji Provjereno ne nudi recept za uspjeh. U njemu se izričito kaže da ovo nije priča koju treba natrljavati na nos drugima, niti priča za usporedbu.

Ona je samo priča o Manueli. O svakoj minuti posvećenoj učenju, radu, obitelji i sinu. O situacijama u kojima nije odustala i u kojima je gradila sebe.

Hrvatska slika iza brojki

Iza ove obiteljske priče stoji šira društvena stvarnost. Manuela je uspjela završiti studij i ostati među najboljima bez institucionalne pomoći, oslanjajući se na supruga i vlastitu organizaciju.

Takve priče otvaraju pitanje koliko je cijeli sustav spreman podržati mlade roditelje na fakultetima. Manuela je pronašla svoj put, ali on nije moguć svima bez slične obiteljske mreže.