Jesen tambura u Beču: Koncert koji je nahranio dušu i gladne
Humanitarni koncert u crkvi Emmaus okupio je hrvatsku zajednicu, mlade glazbenike i veleposlanika, a prihodi idu za jedan topli obrok dnevno potrebitima u Banjoj Luci.
Glazbeni most između domovine i dijaspore
U srijedu navečer župna crkva Emmaus u Beču postala je središte hrvatske tamburaške glazbe. Tamburaška skupina AKroBiH predvođena osnivačem i predsjednikom Udruge Filipom Zloušićem te umjetničkom voditeljicom Blagom Mikalački, zajedno s Tamburaškim orkestrom Glazbene škole Dugo Selo, održala je koncert pod nazivom "Jesen tambura". Publika je ispunila crkvu na jednom od bečkih brda, a zvuci tambura i kontrabasa stvorili su ozračje koje je publiku vratilo u panonsku ravnicu.
Pjesma "Ne dirajte mi ravnicu" izazvala je jednoglasno pjevanje svih prisutnih, što je potvrdilo da hrvatska tradicija i dalje živi daleko od domovine. Koncert nije bio samo glazbeni događaj, nego i susret generacija, institucija i dviju država, Hrvatske i Bosne i Hercegovine, čije je kulture simbolično objedinila tambura.
Humanitarna nota: Jedan topli obrok dnevno
Domaćin, župnik velečasni dr. Zvonko Brezovski, već je na početku jasno rekao da je koncert humanitarnog karaktera. Svi dobrovoljni prilozi prikupljeni te večeri usmjereni su Caritasu banjalučke Biskupije, koji obilježava 40 godina rada. Sredstva su namijenjena projektu "Jelo na kotačima", koji mnogim siromašnima i potrebitima osigurava jedini topli obrok dnevno.
Takav potez nije simbolična gesta, nego izravna pomoć ljudima u Banjoj Luci i okolici koji ovise o Caritasovoj svakodnevnoj prisutnosti. Brezovski je za Večernji list izjavio da su mu zvijezde koje su te večeri nastupile dokaz da se zvijezde ne rađaju, nego stvaraju, te da je zahvalan što će prilozi ići upravo onima koji imaju samo jedan obrok dnevno.
Veleposlanik Glunčić: Zajedništvo se živi kroz glazbu
Koncertu su nazočili i veleposlanik Republike Hrvatske u Republici Austriji Daniel Glunčić te referentica za kulturu, obrazovanje i medije u Veleposlanstvu Katarina Dorkin-Križ. Glunčić je istaknuo da ovaj koncert pokazuje kako se zajedništvo može živjeti upravo kroz glazbu, te je zahvalio Udruzi AKroBiH i Župi Emmaus na organizaciji i domaćinstvu.
Veleposlanik je koncert ocijenio reprezentativnim, poručivši da bi se mogao održati na svim glazbenim razinama. Njegova prisutnost nije bila protokolarna: Glunčić je aktivno podržao i širi projekt hrvatske zajednice u Austriji, povezujući kulturni događaj s dugoročnim ciljevima očuvanja identiteta.
Prva hrvatska škola od vrtića do mature
Tijekom večeri predstavljen je i projekt prve Hrvatske škole u Beču "od vrtića do mature", koji su prezentirali gradišćanski Hrvat Petar Tyran i djelatnica Hrvatskog centra gradišćanskih Hrvata u Beču Adrijana Markon Jurčić. Oni su pozvali hrvatske roditelje da prijave djecu za polazak u tu školu, koja bi prema najavama trebala početi s radom u jesen sljedeće godine.
Glunčić je naglasio da Veleposlanstvo snažno podržava Hrvatsku školu u nastajanju te da bi projekt trebao biti financiran iz fondova Republike Austrije. Dodao je da se mora osigurati da projekt uđe i u Strateški program Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, jer je projekt od interesa za sve Hrvate u Austriji. Time koncert postaje i poligon za promišljanje o institucionalnoj brizi za dijasporu.
Domaćin s neobičnim životnim putem
Župnik Brezovski i sam je primjer višestrukih migracija koje obilježavaju hrvatski narod. Rođen je u Prnjavoru u Bosni i Hercegovini, dobar dio života proveo je u Hrvatskoj, potom ga je život vratio u Banja Luku. Doktorirao je u Rimu, službovao u Beču pet godina, pa ponovno otišao u Rim, da bi ga 2015. bečki nadbiskup kardinal Christoph Schönborn postavio za župnika crkve Emmaus, gdje djeluje već jedanaest godina.
Brezovski je za Večernji list ispričao da mu nije bilo lako prihvatiti župničku službu jer je značilo odreći se profesorske karijere za koju se školovao iz filozofije, teologije i moralne teologije. Danas vodi župu u koju dolaze vjernici različitih nacija i narodnosti, a zajednički jezik im je, kako kaže, glazba. Među njima su Austrijanci, Hrvati, Talijani, Poljaci, Česi, Mađari, Filipinci, Indijci i mnogi drugi.
Mladi talenti iz Dugog Sela
Posebnu energiju unijeli su učenici Glazbene škole Dugo Selo pod vodstvom akademika prof. dr. Darija Cebića, ravnatelja te škole. Dijana Špoljarić, državna prvakinja Hrvatske u sviranju na harmonici, izvela je sonatu na harmonici i dobila dugotrajan aplauz. Skupina MusicHeads s vokalisticom Ivonom Završak podigla je publiku na noge izvedbama domaćih i inozemnih hitova.
Cebić, koji je diplomirao kompoziciju na Sveučilištu za glazbu i scensku umjetnost u Beču, a doktorirao u Grazu, istaknuo je da su svi mladi izvođači učenici Glazbene škole Dugo Selo i da je dirljivo vidjeti ljubav koju nose prema glazbi. Publika je tu ljubav prepoznala i nagradila burnim pljeskom, što je za mlade glazbenike potvrda da uloženi trud ima smisla.
Tko su AKroBiH i njihova umjetnička voditeljica
Tamburaška skupina AKroBiH nosi u imenu spoj Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Osnivač Filip Zloušić kaže da im nije bitan novac, nego glazba i njezina ljepota. Umjetnička voditeljica Blaga Mikalački, koja svira tamburu, kontrabas i druge instrumente, naglasila je da publika pokazuje kako ljudi još uvijek vole i cijene tamburu i pjesme iz domovine te da nisu zaboravili odakle su.
Ona je otkrila i pozadinu humanitarne odluke: kada su se prijatelji iz Dugog Sela pokazali spremnima za zajednički koncert, velečasni Brezovski odmah je upitao mogu li se dobrovoljni prilozi proslijediti Caritasu banjalučke Biskupije. Tako su svi bili više nego zadovoljni, a koncert je dobio širu društvenu svrhu.
Nakon koncerta: pršut, trapist i razgovor
Nakon glazbenog dijela velečasni Brezovski pozvao je nazočne na domjenak. Mogao se kušati drniški pršut i druge kuhane i hladne delicije, a kupiti sir trapist iz samostana trapističkog reda u Banjoj Luci. Time je i gastronomski dio podsjetio na veze između Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Austrije.
Koncert je održan pod pokroviteljstvom hrvatskog Veleposlanstva i Veleposlanstva BiH u Austriji, uz pomoć vjernih sponzora. U ozračju koje je spajalo kulturu, humanost i dijasporu, Beč je još jednom potvrdio da hrvatska tambura nije samo instrument, nego i nositelj identiteta i zajedništva.
