Ivan Alduk prvi put o privatnom svijetu: 'Stvoriti lijep stan i stvoriti lijep dom nije ista stvar'
Dizajner i osnivač modnog brenda ALDUK u intervjuu za prvi broj magazina Diva ATELIER otkrio je svoj dom, navike i filozofiju koja stoji iza gotovo dva desetljeća rada.
Ivan Alduk, dizajner i osnivač modnog brenda ALDUK, godinama je javnosti pokazivao isključivo svoj rad: haljine, vjenčanice, kampanje i žene koje ih nose. Osoba iza brenda ostajala je u sjeni, sve dok nije pristao na razgovor za prvi broj magazina Diva ATELIER. U tom je intervjuu djelomično odškrinula vrata svog doma i svoje privatnosti, ne da bi se hvalio, nego da pokaže svijet koji se krije iza svakog projekta.
Odjeća kao početak, dom kao logičan nastavak
U Zagreb je stigao iz Drniša kao student s idejama i željom da kreativno stvara. Iz te želje nastala je prva haljina, zatim stota, a potom i brend koji danas nose mnoge Hrvatice. No Alduk naglašava da je mislio kako stvara samo odjeću, a usput je stvorio cijeli vlastiti svijet: poslovni prostor, kampanje, putovanja, način života i na kraju prostor u kojem živi.
Maksimir, terasa i dva doručka
Njegov idealan dan ima jasan scenarij: kasno ustajanje, kava, dva doručka i druga kava na terasi. Slijede kuhanje ručka, trening, odmor uz knjigu ili mobitel i glazba koja uvijek svira. Večera u društvu na terasi, a potom čaša ili boca vina. To je, kaže, život i odmor koji si može priuštiti. Blizina prirode bila mu je presudna pri odabiru stana, a Maksimir je posljednjih osam godina postao njegov pravi dom.
Estetika i funkcionalnost bez kompromisa
Stan je kupio s 31 godinom, godinu dana kasnije nego što je bio zacrtani životni plan. Potraga je trajala više od godinu dana jer je tražio praktičnost lokacije, veliku terasu i privatnost. Uređenje je povjerio bjeloruskom arhitektonskom studiju FOMR8, čiji je rad otkrio slučajno. Nacrti sa sivom ciglom, metalnim rešetkama, industrijskom rasvjetom i crnim zidovima isprva su djelovali hladno, ali kada su prijatelji ušli u prostor, rekli su: "Ovo si ti." Alduk objašnjava da je izvana strog i pomalo hladan, ali da je to samo opna jednog Raka. U cijelom se stanu nalaze samo tri fotografije genijalne Mare Milin, od kojih je samo jedna vezana uz modu i prvu bridal kolekciju. Te fotografije nisu na zidu, već su nehajno naslonjene uza zid. Tu je i jedna slika koju je sam naslikao u spavaćoj sobi. Kombinirao je dizajnerski namještaj, najviše talijanski, s komadima iz masovne proizvodnje i onima koje su njegovi majstori napravili sami. Nije mu bitna cijena, nego estetska i funkcionalna vrijednost.
Trening, Alpe i Milano
Živi sportski: na trening ide pet puta tjedno, čak i na putovanjima kada je mrtav umoran. Počelo je kao trening za glavu, a postalo način života. Najveći mu je "rehab" odlazak u Alpe dva puta godišnje, iako je Dalmatinac iz Dalmatinske zagore. Od gradova izdvaja Milano, koji mu je gotovo drugi dom i s kojim ga veže talijanska estetika.
Luksuz koji ne viče
Za Alduka luksuz i skupo dvije su odvojene stvari. Skupe dizajnerske torbe nisu pokazatelj luksuza, već marketinga i ponekad nedostatka vlastitog identiteta. Pravi modni luksuz, kako ga vidi ALDUK, mogućnost je izrade haljine po mjeri s personalizacijom, u vremenu kada zanati gotovo nestaju. Životni luksuz definira kao osjećaj mira u sebi i izvlačenje maksimuma iz dana. Poslovni luksuz, dodaje, jest kada ne morate prekovremeno raditi i umirati na poslu da biste javnost uvjeravali kako radite po dvanaest sati dnevno.
Promjena i greške na putu do brenda
ALDUK je nekada bilo samo njegovo čudno prezime, a sada je brend koji ljudi prepoznaju. Namjerno nije želio biti javna osoba, nego predstaviti svoj rad. Promjena je, kaže, znak vitalnosti i inteligencije. I dalje griješi, ali nastoji ne ponavljati pogreške. Kada je krenuo, nije imao plan B ni zaleđe da mama i tata pokrivaju poslovni pokušaj života. Ta situacija bila je teška, ali i poticajna. Tvrde lekcije i neprospavane noći dovele su ga do toga da danas lakše diše i stvara.
Dom nije samo interijer
Zaključuje da stvoriti lijep stan i stvoriti lijep dom nije ista stvar. Interijer mora odražavati osobu, njezine želje i potrebe, inače se u njemu osjeća zarobljeno. Odrastao je u razdoblju lamperije i kiča te poruke "što će selo reći", a danas na to odgovara: "Pa neka priča." Njegov dom, s fotografijama koje nisu obješene nego naslonjene i s vlastitom slikom, nije prazan prostor, nego rezultat svega što je naučio o sebi.
