Hrvatska se pretvara u geografski pojam: Vjeran Piršić o otrovu, mafiji i buđenju građana
Ekološki aktivist Vjeran Piršić u emisiji Nedjeljom u 2 upozorio je da Hrvatska zbog neodgovornog odnosa prema okolišu, otpadu i prostoru može nestati kao narod te pozvao na edukaciju i zajedničko djelovanje.
Tko je Vjeran Piršić
Ekološki aktivist Vjeran Piršić, matematičar i informatičar, desetljećima upozorava na probleme zaštite okoliša u Hrvatskoj. U emisiji Hrvatske radiotelevizije „Nedjeljom u 2“ kod voditelja Aleksandra Stankovića govorio je o otrovu koji truje zemlju, o mafijaškim interesima i o tome može li Hrvatska kao narod preživjeti. Njegov aktivizam nije nastao iz ideologije, nego iz osobnog iskustva hladne kuće na Krku.
Od hladnog Krka do energetske samodostatnosti
Godine 1980. Piršić je tijekom zimskih praznika na Krku boravio u kući koju nije mogao primjereno zagrijati. Pod dvjema dekama, uz glazbu Pink Floyda, razmišljao je o energetskoj učinkovitosti i vlastitoj proizvodnji energije. Četrdesetak godina kasnije tu je kuću energetski obnovio i danas proizvodi više električne energije nego što troši. Ta energetska samodostatnost postala je temelj njegova aktivizma.
Borba protiv Družbe Adrie
Početkom 2000-ih Piršićeva zainteresiranost za ekologiju pretvorila se u aktivističku borbu. Godine 2002. pojavio se projekt Družba Adria, koji je planirao izvoz ruske nafte preko Omišlja. Piršić je sa šest istomišljenika osnovao udrugu Eko Kvarner i nakon četiri godine uspio zaustaviti projekt. Na edukacijama u inozemstvu, među ostalim na Malti i u Švedskoj, vidio je kako bi zaštita okoliša i održivi razvoj trebali funkcionirati u praksi.
Vranjic i azbestno dno
Kao jedan od najtežih primjera Piršić je izdvojio Vranjic i sanaciju azbestnog otpada. Opisao ga je kao „zlo zla“ i „dno dna“, mjesto na kojem je, kako je rekao, plakao puno puta. Istaknuo je slučaj Grge Mandića, koji je pokušao zaustaviti kamion s opasnim otpadom na neprikladnom odlagalištu i zbog toga bio uhićen. Pritom je na Poljudu, nekoliko kilometara dalje, tisuće Splićana slavilo dolazak Nike Kranjčara u Hajduk.
Gospić i 35.000 tona otrova
Posebnu pozornost Piršić je posvetio problemu otpada u Gospiću. Riječ je, prema njegovim riječima, o 35.000 tona otrovnog materijala koji truje tlo i podzemne vode. Predložio je privremeno premještanje otpada na napuštenu vojnu infrastrukturu u Udbini, a potom razdvajanje i obradu. Dio preostalog materijala mogao bi se, uz odgovarajuće mjere, skladištiti u zaštićenom dijelu tunelskog kompleksa Željava. Cilj je, kaže, „maknuti otrov ispod zemlje“ i smanjiti količinu s 30 na 20 tisuća tona.
Spalionice nisu džoker
Piršić je upozorio da se spalionice često prikazuju kao jednostavno rješenje, premda njihova učinkovitost ovisi o sustavu gospodarenja otpadom, tehnologiji i nadzoru. Kao primjer naveo je Švedsku, gdje je razvrstavanje toliko napredno da spalionice nemaju dovoljno materijala za spaljivanje. Nakon spaljivanja ostaju troska, pepeo i drugi materijali koje također treba zbrinuti, a u hrvatskim cementarama prijavljene su nepravilnosti u spaljivanju otpada.
Divlja odlagališta i raspad sustava
Sve veći broj divljih odlagališta Piršić smatra dokazom raspada sustava zaštite okoliša i nedovoljne svijesti građana. Takvo ponašanje opisao je riječima da smo „teški barbari koji ne razumiju elementarne stvari“. Rješenje vidi u dosljednom razvrstavanju papira, plastike i biootpada, čime bi se znatno smanjila količina preostalog otpada.
Edukacija i svakodnevne promjene
Edukacija je, prema Piršiću, ključ promjene, posebno među mladima. Naglašava da planet ostaje jedino stanište ljudi i da je potrebno smanjiti potrošnju, popravljati uređaje umjesto kupnje novih te kompostirati biootpad. Njegova obitelj planira tjedne obroke, kupuje namirnice na popustima i od lokalnih proizvođača te tako smanjuje bacanje hrane i troškove.
Mega projekti i nestajanje Hrvatske
Piršić je kritizirao planove za izgradnju mega projekata, poput velikih peradarnika i resorta, upozorivši da se Hrvatska pretvara u geografski pojam. Smatra da je domaća poljoprivreda uništena unatoč milijardama eura ulaganja te da se razvoj temelji na interesima velikih igrača umjesto na malim OPG-ovima i lokalnim zajednicama. U tom kontekstu izrekao je i rečenicu: „Svaka država ima mafiju. U Hrvatskoj mafija ima državu.“
Ima li nade?
Na pitanje ima li nade za Hrvatsku Piršić je odgovorio podsjećanjem na povijesna razdoblja u kojima su se građani okupljali oko ideje promjene, od hrvatskog preporoda do Stjepana Radića. Poručio je da nije poanta u nogometu, turskim sapunicama ni Big Brotheru, nego u tome da unuci imaju čistu vodu. Njegova poruka na kraju emisije bila je poziv na buđenje i zajedničko djelovanje.
