Hall i Woodford dobili Nobela za ekonomiju: njihovi modeli danas vode središnje banke

Američki ekonomisti Robert Hall i Michael Woodford dobitnici su ovogodišnje Nobelove nagrade za ekonomiju. Odbor pri Kraljevskoj švedskoj akademiji znanosti nagradio je njihov rad na razumijevanju načina na koje monetarna i fiskalna politika mogu ublažiti gospodarske oscilacije.

Nagrada koja popunjava prazninu u Nobelovoj ostavštini

Nagrada za ekonomiju nije dio izvorne oporuke Alfreda Nobela, koji je preminuo 1896. godine. Ustanovljena je 1968. godine donacijom švedske središnje banke, zbog čega je kritičari ponekad nazivaju "lažnim Nobelom". Ipak, dobitnike bira ista Kraljevska švedska akademija znanosti koja dodjeljuje nagrade za fiziku i kemiju, prema jednakom postupku odabira.

Slom kejnzijanskih alata sedamdesetih

Tijekom naftnih kriza 1970-ih godina dotadašnji kejnzijanski modeli, kojima su se kreatori politika služili za određivanje vremena i načina provedbe proturecesijskih mjera, prestali su davati zadovoljavajuće rezultate. To je potaknulo Halla i Woodforda na razvoj novih alata za procjenu učinkovitosti različitih mjera ekonomske politike. Njihov rad nije bio brza reakcija na jednu krizu, već višedesetljetni napor da se makroekonomija postavi na čvršće temelje.

Mikroekonomski temelji umjesto statističkih veza

Najveći pomak njihova pristupa bio je u temeljenju modela na odlukama pojedinačnih kućanstava i poduzeća, umjesto na statističkim vezama između makroekonomskih varijabli poput inflacije, proizvodnje i potrošnje. Takav mikroekonomski temelj omogućuje bolje razumijevanje načina na koje pojedinačne odluke, promatrane zajedno, oblikuju cjelokupno gospodarstvo. Umjesto da promatra državu kao jedan organizam, modeli ulaze u logiku obitelji koja odlučuje hoće li štedjeti ili trošiti, te poduzetnika koji odlučuje hoće li zaposliti novog radnika.

Gospodarske oscilacije: nevidljivi neprijatelj obiteljskih proračuna

Gospodarske oscilacije nisu apstraktan pojam. Kada cijene energenata naglo skoče, obitelji odmah osjete veće račune, a poduzeća odgađaju ulaganja. Modeli koji pomažu središnjim bankama da brže prepoznaju takve šokove i pravilno odgovore kamatnim stopama izravno utječu na to koliko će kriza potrajati i koliko će radnih mjesta biti izgubljeno.

Zašto je to važno za svako kućanstvo

"Rad ovogodišnjih laureata pružio nam je čvrste teorijske temelje za modele kojima se danas koriste središnje banke i vlade diljem svijeta", stoji u priopćenju Odbora. John Hassler, predsjednik Odbora, dodao je da smo zahvaljujući tim modelima bolje opremljeni za suočavanje s gospodarskim šokovima, poput energetskih kriza ili iznenadnih promjena u potrošnji kućanstava. To konkretno znači da kamatne stope, kreditni uvjeti i mjere protiv recesije danas počivaju na preciznijim predviđanjima nego prije pola stoljeća.

Hrvatski kut: od europskih kamata do obiteljskog budžeta

Iako se u izvorima ne spominje Hrvatska, logika Hallovih i Woodfordovih modela izravno se tiče hrvatskih kućanstava i poduzetnika. Europska središnja banka i nacionalne središnje banke europodručja koriste slične alate za usklađivanje monetarne politike. Odluke o inflaciji i kamatnim stopama u europodručju utječu na rate stambenih kredita, cijene energenata i planiranje obiteljskog budžeta. To je opipljiva posljedica teorijskog rada dvojice Amerikanaca, čak i ako njihova imena nisu poznata prosječnom građaninu.

Prošlogodišnji laureati i vrijednost nagrade

Prošle godine nagradu su podijelili američko-izraelski ekonomist Joel Mokyr, Francuz Philippe Aghion i Kanađanin Peter Howitt za istraživanja o tome kako tehnološki razvoj potiče gospodarski rast. Ovogodišnja nagrada uključuje diplomu, zlatnu medalju i novčani iznos od približno 1,2 milijuna dolara, odnosno milijun eura. Laureati će je primiti na svečanoj dodjeli 10. prosinca, na godišnjicu smrti Alfreda Nobela.

Čista znanost bez pompe

Nobelova nagrada za ekonomiju ove godine slavi disciplinu, strpljiv rad i matematičku strogost, a ne tržišne senzacije. U vremenu kratkih vijesti i buke, priča o dvojici ekonomista koji su desetljećima gradili alate za smirivanje gospodarstava podsjeća na vrijednost dubokog istraživanja. Ona ne donosi brzi profit, ali pomaže cijelim društvima da bolje dišu u kriznim godinama.