Europska pučka stranka osudila veličanje Ratka Mladića i preispituje status SNS-a

Odluka iz Toulousea

U utorak, 29. rujna 2026., politička skupština Europske pučke stranke (EPP) u francuskom gradu Toulouseu donijela je odluku koja nadilazi uobičajene deklaracije. Na inicijativu Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), EPP je osudio veličanje Ratka Mladića, ratnog zločinca osuđenog za genocid i zločine protiv čovječnosti. Potvrda stiže iz priopćenja HDZ-a objavljenog u srijedu, 30. rujna, koje je prenijelo da je izaslanstvo stranke na skupu u Toulouseu upozorilo kako EPP "ne smije šutjeti na odavanje počasti Mladiću". To je izravno pokrenulo pitanje statusa Srpske napredne stranke (SNS) unutar te europske političke obitelji.

HDZ-ova diplomatska akcija

HDZ-ovo izaslanstvo nije samo promatralo događaje. Prema dostupnim navodima, upravo je hrvatska stranka inzistirala da se ovo pitanje stavi na dnevni red. Upozorenje da EPP "ne smije šutjeti" bilo je jasan signal da se vrednote na kojima počiva Europska unija ne mogu selektivno primjenjivati. Hrvatska je, kao članica EU i država koja je prošla kroz ratnu agresiju, imala poseban moralni legitimitet za takav zahtjev. Ovaj potez HDZ-a označava pomak od pasivnog članstva prema aktivnom oblikovanju politike EPP-a, osobito u pitanjima koja se tiču suočavanja s prošlošću i zločinima iz devedesetih.

Tko je Ratko Mladić i zašto je njegovo veličanje neprihvatljivo

Ratko Mladić bivši je zapovjednik Vojske Republike Srpske. Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) osudio ga je 2017. godine na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina tijekom opsade Sarajeva. Veličanje takve osobe nije samo povijesni revizionizam, nego i izravna uvreda žrtvama i njihovim obiteljima. U kontekstu europske politike, toleriranje odavanja počasti Mladiću značilo bi prihvaćanje vrijednosnog relativizma koji podriva temelje na kojima je EU izgrađena.

SNS i EPP: veza koja se sada preispituje

Srpska napredna stranka, predvođena Aleksandrom Vučićem, dugi niz godina ima status pridruženog člana ili promatrača unutar EPP-a, iako formalni odnosi nisu uvijek bili jednoznačni. Prema dostupnim informacijama, osuda veličanja Mladića dovela je u pitanje upravo taj status. HDZ je jasno dao do znanja da se s članicom koja tolerira ili potiče glorifikaciju ratnih zločinaca ne može dijeliti ista politička obitelj. Ovo nije prvi put da se SNS našao pod povećalom zbog odnosa prema ratnoj prošlosti, ali sada je pritisak došao iz same EPP-ove unutrašnjosti, što mijenja dinamiku.

Regionalna dimenzija i hrvatski interes

Hrvatska je desetljećima upozoravala na revizionizam i relativizaciju zločina počinjenih tijekom rata devedesetih. Ova inicijativa HDZ-a dio je šireg napora da se vrijednosti Europske unije primijene i na Zapadni Balkan, posebno na Srbiju. Ako EPP ozbiljno shvati vlastitu retoriku o vladavini prava i ljudskim pravima, preispitivanje statusa SNS-a logičan je korak. Za Hrvatsku to nije samo vanjskopolitičko pitanje, nego i unutarnje pitanje dostojanstva žrtava i povjerenja u europske institucije koje su obećale da se takvi zločini više neće ponoviti.

Što slijedi nakon Toulousea

Odluka iz Toulousea nije kraj, nego početak procesa. Preispitivanje statusa SNS-a unutar EPP-a zahtijevat će daljnje rasprave na tijelima stranke, a moguće i glasovanje. HDZ je najavio da će nastaviti inzistirati na dosljednosti. Istovremeno, reakcije iz Beograda mogle bi dodatno zaoštriti odnose, ali to je cijena koju je EPP spreman platiti ako želi zadržati vjerodostojnost. Za promatrače je ključno hoće li ova osuda ostati samo deklaracija ili će proizvesti stvarne posljedice po SNS i političke odnose u regiji.

Vrednote iznad političke trgovine

Europska pučka stranka dugo je gradila imidž političke obitelji koja okuplja stranke desnog centra posvećene demokršćanskim vrednotama. Toleriranje veličanja ratnog zločinca bilo bi u izravnoj suprotnosti s tim identitetom. HDZ-ova inicijativa, iako motivirana i domaćim političkim interesima, u svojoj srži brani univerzalna načela. U vremenu kada se u Europi vode rasprave o populizmu i eroziji demokratskih normi, ovakve odluke pokazuju da institucije još uvijek mogu djelovati kada postoji politička volja. Pitanje je samo hoće li volja biti dovoljno jaka da izdrži pritiske realpolitike.