Četiri grada, četiri spalionice: Hrvatska se sprema za energetsku obradu otpada
Moguće lokacije u Šibeniku, Osijeku, Rijeci i Zagrebu, podrška Fonda i struke, te porast količina otpada u EU-u glavni su okvir plana.

Tiha najava velikog zaokreta
Hrvatska planira izgradnju četiri energane na otpad, popularno nazvanih spalionicama, u Šibeniku, Osijeku, Rijeci i Zagrebu. Cilj je dvostruk: proizvesti energiju i smanjiti količinu komunalnog otpada koji završava na odlagalištima.
Podršku planu daju Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i dio struke, koji u tome vide logičan korak nakon izgradnje mreže centara za gospodarenje otpadom (CGO). No, odluka o lokacijama još nije konačna, a javnost tek treba dobiti detaljne analize. Bez kvalitetne pripreme dokumentacije, projekt bi mogao zapeti već na početku.
Zašto baš četiri energane?
Prema procjenama Fonda i dijela struke, Hrvatskoj su potrebne četiri energane kako bi se zbrinuo ostatni otpad koji se više ne može reciklirati. One bi bile nastavak razvoja centara za gospodarenje otpadom, kojih će u zemlji biti jedanaest. Taj broj proizlazi iz raspodjele centara i očekivanih količina ostatnog otpada.
Takav sustav smanjuje potrebu za trajnim odlaganjem i omogućuje iskorištavanje energetskog potencijala materijala koji bi inače završio na deponiju. No, struka upozorava da energane ne smiju zamijeniti recikliranje, nego ga nadopuniti. Time se ne dovodi u pitanje primarno recikliranje.
Gradovi koji su se javili
U dosadašnjim razgovorima gradovi Šibenik, Osijek, Rijeka i Zagreb iskazali su interes za moguće lokacije. Prema dostupnim informacijama, riječ je o početnim prijedlozima, a ne o konačnim odlukama. Očekuje se da će gradovi dostaviti detaljnije prijedloge nakon javnih poziva.
Konačne lokacije ovisit će o studijama izvedivosti, prostornim planovima i procjenama utjecaja na okoliš. Građani tih gradova tek će imati priliku sudjelovati u javnim raspravama.
Brojke koje obvezuju
Na nedavnom okruglom stolu „Energetska oporaba (opasnog) otpada” Maja Feketić, načelnica sektora za fondove EU-a u Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, iznijela je usporedne podatke. Količina komunalnog otpada po stanovniku u Europskoj uniji porasla je s 479 kilograma u 2014. na 517 kilograma u 2024., što je porast od oko osam posto u deset godina. Porast od osam posto jasno pokazuje da gospodarenje otpadom ne smije stati.
Hrvatska je 2014. bila ispod prosjeka EU-a po toj mjeri, što je bio dobar polazni položaj. Međutim, rast količina otpada na razini Unije pokazuje da se trend ne smije zanemariti.
Energana nije isto što i klasična spalionica
Iako se u javnosti često koristi izraz spalionica, suvremene energane na otpad imaju strože granice emisija i oporabljuju toplinsku energiju. Njihova uloga nije zamijeniti recikliranje, nego obraditi ono što se ne može ponovno upotrijebiti.
Razlika je bitna jer starija postrojenja koja su jednostavno spaljivala miješani otpad imaju lošu reputaciju. Nova generacija postrojenja mora dokazati da može raditi uz prihvatljive emisije i uz javni nadzor. Stoga je potrebno odabrati tehnologiju koja ispunjava najstrože standarde.
Što plan znači za lokalne zajednice?
Odabir lokacija u četiri velika grada donosi i nove obveze za lokalne vlasti. Građani će tražiti jasne odgovore o kvaliteti zraka, buci, prometu i utjecaju na cijene komunalnih usluga. Lokalne vlasti morat će već sada uključiti građane u raspravu.
Povjerenje javnosti ovisit će o transparentnosti podataka o radu postrojenja. Iskustva iz drugih zemalja pokazuju da se otpor smanjuje tek kad su mjerenja emisija dostupna u stvarnom vremenu i kad postoji neovisni nadzor.
Bez podataka nema prihvaćanja
Veliki infrastrukturni projekti često zapnu na komunikaciji. Ako Fond i gradovi žele izbjeći otpor, morat će rano objaviti studije utjecaja na okoliš i modele upravljanja. Transparentnost mora biti temelj, a ne naknadni dodatak.
Građani ne traže obećanja, nego mjerljive rezultate i neovisni nadzor. To je jedini način da se izbjegne sudbina projekata koji su propali zbog nepovjerenja.
EU fondovi i provedba
Projekti ove veličine u pravilu se oslanjaju na sredstva iz europskih fondova. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost već upravlja sredstvima za gospodarenje otpadom, a Maja Feketić istaknula je važnost nastavka ulaganja. Bez tih sredstava projekt bi teško bio financijski održiv.
Bez jasnog plana financiranja i rokova, cijeli koncept ostaje samo na papiru. Zato će sljedeći koraci uključivati pripremu dokumentacije i dogovore s lokalnim zajednicama.
Zaključak: prilika i ispit
Plan za četiri energane na otpad nije samo tehničko pitanje. On je test zrelosti hrvatske politike gospodarenja otpadom i spremnosti institucija da vode računa o javnom interesu. Odgovornost je na institucijama da pokažu da su naučile lekcije iz prošlih projekata.
Ako se provedba bude temeljila na podacima, a ne na uvjeravanju, Hrvatska može dobiti modernu infrastrukturu koja smanjuje odlaganje i proizvodi energiju. U suprotnom, ostaje samo još jedan plan na papiru.


