Austrija uvodi depozit za budućnost: 500 eura svakom djetetu rođenom od 2027.
Nakon devetosatnih pregovora vlada u Beču usvojila paket mjera koji uključuje dječji depozit, financiranje sveučilišta i medijsku potporu.
Paket koji se dugo pripremao
Austrijska vlada u subotu je nakon devetosatnog pregovaranja usvojila niz ambicioznih mjera. Na večernjoj konferenciji za medije predstavili su ih savezni kancelar Christian Stocker (ÖVP), potkancelar Andreas Babler (SPÖ) i ministrica vanjskih poslova Beate Meinl-Reisinger (Neos). U središtu pozornosti našla su se dugotrajno goruća pitanja: financiranje sveučilišta, socijalna skrb i novi dječji depozit.
Depozit za budućnost: 500 eura za svako dijete
Ključna novina je "depozit za budućnost" koji svakom djetetu rođenom od 1. siječnja 2027. nadalje daruje 500 eura. Novac mora ostati uložen na računu u austrijskoj banci ili fondu do djetetova 18. rođendana i prije toga se ne smije podići. Sav ostvareni prinos i štednja do punoljetnosti potpuno su oslobođeni poreza na kapitalnu dobit.
Roditeljske uplate i porezni poticaji
Roditelji mogu dodatno uplaćivati do 5.000 eura godišnje na isti račun. Projekt je potekao iz Narodne stranke, točnije od ministrice za integraciju Claudie Bauer. Vlada je za prve dvije godine provedbe, 2027. i 2028., izdvojila 40 milijuna eura. Nakon što je projekt u kolovozu prvi put predstavljen javnosti, žestoko su ga kritizirali oporba i ekonomski stručnjaci.
Kritika: korist za imućnije obitelji
Kritičari smatraju da će od neoporezive štednje korist imati isključivo imućnije obitelji koje mogu maksimalno iskoristiti godišnju uplatu od 5.000 eura. Ova ocjena nije potvrđena neovisnim analizama u dostupnom izvoru, ali ukazuje na strukturnu napetost u mjeri koja se predstavlja kao univerzalna. Pitanje pravednosti bit će ključno u javnoj raspravi.
Sveučilišta: 16 milijardi umjesto traženih 18
Prema vladinom dogovoru, sveučilišta će dobiti 16 milijardi eura za tri godine, počevši od 2028. godine. To je znatno manje od iznosa koji su zahtijevali, a koji iznosi najmanje 18 milijardi eura. Rektor Sveučilišta u Beču Sebastian Schütze smatra da sve manje od 17 milijardi eura znači "apsolutnu katastrofu".
Kontradikcija u iznosima
U istoj objavi potkancelar Babler izjavio je da će sveučilišni proračun ostati "konstantan" na 16 milijuna eura. Ova brojka izravno proturječi ranije navedenim milijardama, zbog čega je nužna provjera točnog iznosa u službenim dokumentima. Bez obzira na iznos, socijaldemokrati su naglasili da su prihvatili kompromis kako se proračun ne bi uravnoteživao na štetu studenata.
Jamstva za studente
Babler je obećao da se neće uvoditi nove školarine, da se postojeće neće povećavati te da će studentske stipendije biti prilagođene inflaciji. Time se nastoji smiriti akademsku zajednicu i pokazati da je obrazovanje i dalje prioritet unatoč smanjenim ambicijama financiranja.
Medijski paket i zaštita novinara
Dogovoren je i medijski paket "težak" 50 milijuna eura. Godišnje će se s 26,5 milijuna eura svježeg financiranja nastaviti dostava novina na kućnu adresu u 2027. i 2028. godini. Dodatnih 24 milijuna eura godišnje bit će usmjereno na digitalnu transformaciju medija. Zaštita novinara ojačat će se provedbom Direktive EU-a protiv SLAPP-a.
Reforma socijalne skrbi i poruka o pravednosti
Kancelar Stocker najavio je cilj "pravednog sustava koji podržava one kojima je pomoć potrebna, i to u razumnoj mjeri". To bi uključivalo niže isplate socijalne pomoći tijekom faze integracije, primjerice ukidanje isplata od 9.000 eura mjesečno po obitelji. Razgovori s devet saveznih pokrajina još traju.
Politička ravnoteža i šira slika
Beate Meinl-Reisinger ocijenila je razgovore vrlo konstruktivnima i istaknula zadovoljstvo dogovorom o depozitu za budućnost, nazvavši ga "sjajnom stvari". Naglasila je i važnost otporne demokracije kroz medijski paket. Austrijska trostranačka koalicija time želi pokazati konkretne rezultate u "jeseni rezultata" koju je najavila.
Pouke za hrvatsku javnost
Mjera univerzalnog dječjeg depozita postavlja pitanja o demografskoj politici, međugeneracijskoj solidarnosti i ulozi države u štednji građana. Hoće li sličan model ikada zaživjeti u Hrvatskoj, ovisi o javnoj raspravi koja tek treba uslijediti. Austrijski primjer pokazuje i da čak i dobro namjerne mjere mogu izazvati oštre prijepore o tome tko zapravo ima koristi.
